Ove sedmice će ili ekonomija srušiti Erdogana ili će on nju odvesti prema dramatičnim novim horizontima koje turski narod neće moći izdržati, ali će morati

Ovo bi mogao biti zadnji tjedan dugogodišnje Erdoganove vladavine u Turskoj. Ovog vikenda, 14. svibnja, u nedjelju, održavaju se parlamentarni i predsjednički izbori. Ankete su jako, jako tijesne. Prema nekima polarizacija između Erdogana i njegovog rivala iz Republikanske stranke, Kemala Kilicdaroglua, je doslovno 50/50. Jako teško bi bilo reći tko će odnijeti pobjedu, ali na temelju ovih podataka već sada možemo zaključiti jednu bitnu stvar - ako Erdogan bude poražen onda će biti poražen zbog ekonomske situacije u Turskoj. I devastirajući potres od ove godine pridonijet će tome, ali ekonomija je ta koja ga potencijalno ruši s vlasti već ovog tjedna.

Već mjesecima slušamo o velikoj inflaciji koja guši turski narod i kontinuirano im degradira kvalitetu života. Kako trenutačno stvari stoje po tom pitanju? Inflacija, između ostalog, pridonijet će krajnjoj neizvjesnosti kojoj ćemo svjedočiti za nekoliko dana. Naime, krajem prošle godine inflacija je zaista bila iznimno visoka te je izgledalo kao da će lupiti o psihološki jako opasan iznos od 100% - no, dogodilo se suprotno, inflacija je počela padati, a prošlog mjeseca iznosila je "samo" 43%. To je i dalje puno, bez sumnje, ali je svakako podnošljivije od 85% iz listopada prošle godine!

Tijekom zadnjih pola godine možemo vidjeti jasan trend smirivanja inflacije u Turskoj. Da se to nije dogodilo Erdogan bi doslovno već bio otpisan i izbori bi bili samo formalnost.

Ali kako to da je došlo do takvog pada inflacije? To zapravo može biti financijska "optička varka". Naime, pošto je inflacija prošle godine bila tako visoka jasno je da je statistička brojka pala početkom nove 2023. godine jer se inflacija uspoređuje s godinom ranije! Pojednostavljeno - po obična turska kućanstva situacija se nije naglo poboljšala prešavši iz prosinca u siječanj, zapravo ostalo je gotovo pa ista. No, kao što to obično i biva, statistika radi u interesu političara pa se tako i Erdogan može hvaliti da je inflacija "pala".

Ali nešto je ipak pala, zar ne? Jest, svakako, ali pitanje je do kad. Onaj devastirajući potres u veljači Tursku je koštao milijarde, a taj iznos će se na statističkim izvješćima tek pokazati nešto kasnije, tako da se krajem ove godine ponovno može očekivati eskalacija inflacije.

Ono što je pak bilo i ostalo specifično po Erdogana i njegovu vladavinu su niske i padajuće kamatne stope turske centralne banke. Po tom pitanju Erdogan vodi ekonomiju koja je gotovo pa okrenuta naglavačke u odnosu s ostatkom svijeta. Jer skoro pa sve zemlje suprotstavile su se inflaciji podizanjem kamatnih stopa. To neminovno "hladi" ekonomiju jer u konačnici, pošto su i komercijalne banke direktno pogođene, poslovanja teže dolaze do novca. Sve to usporavanja na kraju dovodi i do smanjenja cijena proizvoda kroz pad inflacije, a popratne posljedice mogu biti i propast pojedinih komercijalnih banaka kao što trenutačno svjedočimo u Europi i SAD-u.

U Turskoj se pak prakticirao obrnuti pristup - centralna banka ne samo da nije podizala kamatne stope već ih je kroz inflaciju kontinuirano smanjivala. Erdogan se direktno upleo u cijelu priču otpuštajući guvernere koji nisu bili voljni pratiti njegov plan.

Ali koji je cilj takvog plana? U konačnici se izlazi u susret poslovanjima i stranom kapitalu koji, dok se svugdje diljem svijeta dižu kamatne stope (pa su i krediti nepovoljniji), bi sad trebao ući u Tursku u potrazi za dobrom atmosferom. To je ono što Erdogan nudi, ali zaboravlja da strane kompanije ne mogu glasati za njega.

Ipak, kao lider koji promiče strane investicije sigurno može računati i na međunarodnu potporu, naročito od svojih zapadnih saveznika? Teško, zbog nekoliko razloga. Kao prvo, u ovoj situaciji oni zapravo ne vide Erdogana kao nekog tko promovira slobodno tržište i uhodane poslovne prakse, upravo suprotno, vide ga kao nekog tko će ići "kontra", raditi po svom, pa čak i koristiti opću situaciju ne bi li svoju zemlju nametnuo kao poželjniju za investicije od drugih. Takvo ponašanje se neće pohvaliti već će biti na meti kritike.

Što Erdogan pak ima za reći domaćoj javnosti? Njegove tvrdnje su, očekivano, obavijene velom politikanstva i nacionalizma. On će ići tako daleko da će reći kako su visoke kamate "protivne Islamu". To je skoro pa apsurdna izjava, ali će proći kod dijela birača. Jer ako je Erdogan tako zabrinut da ekonomija bude u skladu s nekim vjerskim načelima, zašto onda jednostavno ne ukine banke i cijeli koncept kamata? Jasno, njegove izjave su u ovom slučaju populizam.

Ali može li Turska imati neku korist od njegove ekonomije? Ovisi. Prvo se mora postaviti pitanje "tko je Turska"? Ima li, primjerice, Grčka koristi od velikih mjera štednje kroz koje je prolazila godinama? Teško da bi se narod složio. Drugim riječima, sve što se ovdje radi zapravo se radi u službi biznisa, a narodu može biti ili malo bolje ili malo gore. Erdogan želi reći da je sad lošije, ali da će kasnije biti bolje - i to samo ako opet na izborima biraju njega!

Ipak, Turska je kompleksna priča. Točno je da Erdogan puno toga radi kako bi se strani kapital uvukao u Tursku, ali u isto vrijeme od početka njegovih mandata, a to je sad već dva desetljeća, stalno buja i državni sektor. Ne samo državni sektor već i sav biznis koji je duboko ovisan o državi za vlastitu egzistenciju. Mnogi ekonomisti tvrde da je to stanje neodrživo (razlog više zašto Erdoganu stalno treba novi strani kapital).

Tu je i kontinuirani pad turske valute, lire. Ista je u jednom trenutku išla prema tome da se izjednači s američkim dolarom (vrijedila je 0.85 USD 2007. godine), danas jedna lira iznosi svega 0.051 američkog dolara!

Kao što i znamo, slaba domaća valuta stimulira izvoz i čini uvoz skupljim. Kako se to pak onda uklapa u Erdoganove želje da privuče strani kapital? Dobro, ako će se ovi zaista "utaboriti" u Turskoj i izvoziti od tamo, ali taj plan sa slabom valutom teško je ostvariv jer uvesti bilo što u Tursku postaje sve teže.

Erdoganova ekonomija ima dosta kontradikcija. Ipak, snimke ne lažu - on je u stanju dovesti skoro 2 milijuna ljudi na skup u Istanbulu. Tko su ti ljudi? Državni zaposlenici? AKP lojalisti? Ljubitelji njegovih konzervativnih zaokrete? Ili sve odjednom?

U svakom slučaju, ako Erdogan izgubi turska ekonomija će ući u predvidljive vode - Republikanska stranka će gotovo sigurno podići kamatne stope i krenut će se s "udžbeničkom" borbom protiv inflacije (a i centralnoj banci će se vratiti autonomija). Ako pak Erdgan ponovno pobjedi, što nikako nije isključeno, gledat ćemo jedan vrlo specifičan ekonomski "eksperiment" koji bi mogao završiti potpunim kaosom ili možda čak i (tehnički) gospodarskim preporodom u kakvoj budućnosti za nekoliko godina. Ali postoji uvjet - Turska, da bi se njen narod prisilio da izdržava ekonomsku bol, postat će još autoritarnija zemlja, što Erdogan svakako ni ne krije.