Godinama se hrvao s bolešću i govorio da je žilav, jak i nepokolebljiv, a od glume nikada nije odustao!

Slavne ličnosti
Godinama se hrvao s bolešću i govorio da je žilav, jak i nepokolebljiv, a od glume nikada nije odustao!
Sjećanje na glumca rođenog prije 80 godina u Banjoj Luci, koji je u odigrao više od 200 kazališnih, filmskih i televizijskih uloga, nedavno je održano i u zagrebačkom HNK u kojem je proveo gotovo pola stoljeća.

Sjećanje na glumca rođenog prije 80 godina u Banjoj Luci, koji je u odigrao više od 200 kazališnih, filmskih i televizijskih uloga, nedavno je održano i u zagrebačkom HNK u kojem je proveo gotovo pola stoljeća.

"Ostavite lijep trag dok živite da biste mogli živjeti vječno jer dobri i voljeni nikada ne umiru dok žive oni koji ih se sjećaju", riječi su kojima se tijekom 77 godina svog bivanja na ovom svijetu zasigurno vodio i jedan od najplodonosnijih glumaca bivše Jugoslavije, legendarni Mustafa Nadarević koji nas je napustio u studenom 2020. godine. Tijekom života odigrao je oko 150 kazališnih uloga te snimio više od 60 filmova i televizijskih serija. Sjećanje na velikana hrvatskog glumišta nedavno je održano i u zagrebačkom HNK u kojem je Nadarević proveo gotovo pola stoljeća svog djelovanja, a među brojnim okupljenima bili su i njegova djeca, kći Nana i sin Aša. Uz odabrane inserte iz predstava u kojima je nastupao te projekcije fotografija, Mustafe su se prisjetili i intendantica HNK u Zagrebu Iva Hraste Sočo, ravnateljica Drame Nenni Delmestre, dramaturginje Željka Turčinović i Sanja Ivić te glumački kolege i kolegice, Alma Prica i Siniša Popović. Nadarević je članom ansambla Drame HNK postao odmah nakon studija glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1969. godine, dok u mirovinu kao nacionalni prvak odlazi 2018. godine.

Led na kazališnim daskama probio je predstavama "Hvarkinja", "Dundo Maroje", "Ostavka" te "Gospoda Glembajevi", a opus uloga po kojima ga pamtimo uistinu je impresivan. U svojoj nevjerojatno bogatoj i raznolikoj karijeri odigrao je niz glavnih uloga po kojim ga pamte generacije i kojima je ostavio neizbrisiv trag u kulturi, među kojima valja naglasiti i ulogu Cyrana de Bergeraca u istoimenoj predstavi Edmonda de Rostanda, Willyja Lomana u "Smrti trgovačkog putnika" Arthura Millera, Don Zane u Marinkovićevoj "Gloriji". Bio je vrhunski komičar unatoč tome što su mu se kroz život događale razne tragedije i teške situacije. Živio je za glumu i živio je glumu sve dok ga bolest nije prikovala za bolesničku postelju. Dugo se borio s karcinomom pluća, a da vodi tešku bitku protiv opakog protivnika javnosti je otkrio u siječnju 2020. godine, samo deset mjeseci prije nego što je preminuo.

"Kad sam shvatio da je to dio života, da je bolest dio života, onda sam je prihvatio. Kad nešto prihvatiš s ljubavlju, onda se može pobijediti zloćudna bolest", rekao je optimistično Nadarević medijima otkrivši svoju dijagnozu. Ne želeći da itko prođe kalvariju kakvu je i sam prošao, savjetovao je svima da ne izbjegavaju preventivne preglede.

"Svima koji pripadaju rizičnoj skupini, odnosno dugogodišnjim pušačima, poručio bih da ne izbjegavaju odlaske na preglede. Mogu im poručiti da ne budu primitivni kao ja, da se plaše doktora. Meni je doktor još kao malom djetetu bio 'jao', od zubara nadalje, sve je bilo strašno. Dobro je da se ide na vrijeme na preglede, jer onda je izlječivost vrlo blizu", govorio je Nadarević koji je dugi niz godina imao i problem sa srcem. Godinama se hrvao s bolešću i govorio da je žilav, jak i nepokolebljiv.

Vijest o njegovom odlasku među prvima je potvrdio njegov kolega, glumac Moamer Kasumović koji se proslavio ulogom Damira Fazlinovića u seriji "Lud, zbunjen, normalan". "Zbogom dragi moj Muice", tek je kratko napisao Kasumović na svom Facebooku, nakon čega su društvene mreže preplavile dirljive poruke kojima su se mnogi koji su Mustafu poznavali, ali i oni koji to nisu, opraštali od glumca kojeg život nikada nije mazio. Rođen je u Banjoj Luci 1943. godine za vrijeme NDH, gradu u kojemu su se upoznali i zavoljeli njegov otac Mehmed i majka Asija. Majka je bila iz Bosanskog Novog, iz bogate obitelji Memića, koji su u vrijeme recesije bankrotirali, a ubrzo je, 1941. godine, umro i njezin otac Mustafa. Zbog neimaštine je sa svojom sestrom i bratom morala otići kod svog strica i strine u Banju Luku. Otac mu je umro 1946. godine od tuberkuloze. Imao je samo 28. Majka mu je tada imala tek 22 godine i nikada se poslije nije udavala. Poslije očeve smrti, njegova majka nije mogla dobiti posao jer je obitelj u ratu bila na strani NDH, pa je Mustafa otišao živjeti kod bake i djeda u Zagreb, dok je majka ostala u Bosanskom Novom. Osam godina je živio s djedom i bakom u Zagrebu. Stanovali su na Zrinjevcu, na Strossmayerovom trgu. U prvom razredu osnovne škole Nadarević je imao glumački debi. Na priredbi je glumio Crvenkapicu, jer je imao dulju kosu. Kada je završio prvi razred, njegova majka je dobila posao blagajnice mesarsko-pekarskog poduzeća u Bosanskom Novom pa se Mustafa vratio u Bosnu. To je za njega bio šok jer su djeca u Bosni bila gladna, gola i bosa, a njemu je baka u Zagrebu kupovala soknice, sandalice, kratke i duge hlačice… Djeca su ga posprdno zvala "zagrebačka beba" i "Mujica-gujica", a zbog kajkavice su ga htjeli tući. Ipak, u Bosanskom Novom ostao je sedam godina i završio osnovnu školu.

U međuvremenu se njegov djed zbog pretrpljenog infarkta morao preseliti iz Zagreba na more, u Rijeku. I Mustafa je kod njih otišao u Rijeku kako bi nastavio školovanje. Mujo, kako su ga prijatelji od milja zvali, uživao je u bezbrižnom životu u Rijeci, novac je zarađivao kao izbacivač na plesnjacima, a onda ga je baka ugurala u amatersko kazalište. "Mislim da me baka ugurala u glumu kao gimnazijalca. Krili smo to od dida, nije znao godine brojati, bio je već star pa smo krili da sam tek završio dva razreda. Petljala mu je i vidjela je kako ne ide škola, da me ulica pokupila pa me ugurala u amatersko kazalište", ispričao je Nadarević svojedobno o svojim početcima i ulasku u amatersko kazalište Viktor Car Emin. Gimnaziju je završio u Rijeci, a na studij odlazi u Zagreb, na Akademiji dramske umjetnosti je diplomirao. Kazališnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih. Od 1969. član je Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a svojedobno je ispričao i da se uozbiljio tek sa 36 godina, kada je i posao počeo shvaćati ozbiljnije. Odlukom Ministarstva kulture RH 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.

- Stalno pokušavam ne misliti na prošlost, već na budućnost. Može zvučati čudno, ali mislim da je preda mnom veća budućnost nego kada sam imao 25 ili 30 godina. Glumac radi dok živi. A imam osjećaj da nisam mnogo toga napravio i da moram napraviti - govorio je Nadarević.

S filmom se prvi put susreo početkom 80-ih godina prošlog stoljeća u sporednim ulogama. Iza sebe ima cijeli niz uloga u tv-filmovima i serijama, a na filmu se posebice proslavio ulogom ujaka u "Ocu na službenom putu" Emira Kusturice, te ulogama u filmovima "Miris dunja" Mirze Idrizovića, "Već viđeno" Gorana Markovića, 1988. godine zaigrao je u "Glembajevima" Antuna Vrdoljaka, a uloge je imao i u filmovima "Praznik u Sarajevu" Benjamina Filipovića, "Gluvi barut" Bate Čengića, "Savršenom krugu" Ademira Kenovića i drugim. Gledateljima su poznate i njegove uloge u serijama "Velo misto", "Duga mračna noć" i "General". Ipak, gledatelje ispred malih ekrana osvojio je ulogom lucidnog Izeta Fazlinovića u seriji "Lud, zbunjen, normalan" koja se prikazivala na Novoj TV. Iako je nerado davao intervjue, tijekom jednog gostovanja u HRT-ovoj specijalnoj emisiji A-forum među ostalim izjavio je da mu ne smeta što ga nakon stotine filmskih, kazališnih, televizijskih zapaženih uloga, danas najviše prepoznaju po ulozi Fazlinovića iz serije "Lud, zbunjen, normalan".

"Kako bi mi smetalo? Nitko me ne tuče, nitko me ne udara zbog toga. Jedino, ljudi su malo naporniji, hoće se slikati. To je glumački posao. Uvijek te u životu nešto obilježi što misliš da te ne treba obilježiti. Ako se radi 11 sezona u 9 godina sitcoma i ako te televizije iskorištavaju, melju te svaki dan, logično je da su se ljudi ne samo u Bosni, nego u samoj regiji, nekako uhvatili na tu seriju pa je logično da te ljudi više znaju kao Fazlinovića nego Glembaja ili nekog lika već", rekao je Mustafa Nadarević koji je seriju napustio nakon 11 sezona jer se, kako je sam priznao, umorio i snimanja su mu postala naporna.

Kao redatelj Nadarević je debitirao 1992. godine predstavom "Let iznad kukavičjeg gnijezda", a od tada do danas je postavio više predstava među kojima su "Balkanski špijun" Dušana Kovačevića i "Zabuna" Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh i "Hasanaginicu" Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu. Svoje znanje, ali i iskustvo prenosio je i na mlađe generacije. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavao je dvije godine, dok je studentima u Sarajevu predavao jedan semestar. Desetak godina nakon studija glume pratio ga je glas da je talentiran, ali i da je lijenčina. Ozbiljno je počeo raditi tek poslije tridesete godine života. Do preokreta je došlo nakon rođenja najstarije kćerke Nađe. Njezina majka Jasna završila je anglistiku, magistrirala i doktorirala u Engleskoj, kasnije u Americi. Prva supruga Jasna i najstarija kći Mustafe Nadarevića danas žive u Americi. Nađa je doktorirala povijest i povijest umjetnosti.

Iz drugog braka, sa Snježanom, Mustafa Nadarević ima kćerku Nanu i sina Ašu. Nana i Aša žive u Zagrebu. Javnosti je najpoznatija Nana, marketinška stručnjakinja, PR menadžerica i influencerica, a medijske stupce krajem prošle godine punio je i Mustafin samozatajni sin Aša, inače profesionalan sportaš i zaljubljenik u borilačke vještine. Aša je nakon 15 godina bavljenja brazilskom borilačkom vještinom jiu jitsu svoje znanje odlučio prenijeti i na žene, točnije na polaznice njegova tečaja samoobrane u Zagrebu. S obzirom na to da imena njegove djece oduvijek privlače pozornost mnogih, pokojni glumac jednom je prilikom otkrio i kako su njegova djeca dobila imena.

- Budući da je moja najstarija kćerka Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak - ispričao je svojedobno Mustafa Nadarević.

S trećom suprugom Slavicom Radović Nadarević bio je u braku dvadeset godina. Ona je 7. lipnja 2012. preminula u Ljubljani nakon duge i iscrpljujuće borbe sa zloćudnom bolesti. Upoznao ju je u ozbiljnim godinama, kad je već iza sebe imao dva braka i troje djece te u njoj pronašao srodnu dušu.

Vjenčali su se nekoliko mjeseci prije njezine smrti. Odlučili su se na to kad su već oboje slutili da se bliži njezin fizički rastanak. Živjeli su na relaciji Zagreb-Ljubljana-Sarajevo, gdje je Mustafa Nadarević provodio po nekoliko mjeseci zbog snimanja serije "Lud, zbunjen, normalan", u kojoj je igrao Izeta Fazlinovića. Slavičina smrt Mustafu je shrvala, ali je kao vječiti optimist uvijek pokušao gledati unaprijed u budućnost.

Javnosti je manje poznato da je imao i slovensko državljanstvo, a novinaru Večernjeg lista Miljenku Mitroviću tijekom jednog druženja otkrio je i zbog čega se odlučio na taj potez. "Zbog moje zadnje ljubavi, Slavice, odlučio sam uzeti slovensko državljanstvo, jer u smrti želim biti blizu nje", kazao je Nadarević objasnivši kako mu slovensko državljanstvo treba jer su pepeo iz urne njegove supruge Slavice prosuli kod Kopra u more, a onda na stijene stavili metalnu pločicu s njenim imenom. "Tako želim skončati i ja, a obred je dozvoljen slovenskim državljanima, pa sam, eto, i Slovenac", govorio je Nadarević. Da će njegova posljednja želja biti ispoštovana potvrdila je i Nadarevićeva druga supruga Snježana nakon ispraćaja na Krematoriju. "Naravno. Naša djeca Nana i Aša čekaju da im dođe sestra iz Amerike pa da zajedno u Kopru prospu Mujkijev pepeo u more", istaknula je Snježana.

Za svoj je rad Nadarević nagrađen brojnim nagradama i priznanjima. Trostruki je dobitnik Zlatne arene, Zlatne klape i Zlatnog lovor vijenca. Prestižnu Gran prix nagradu osvojio je i u Moskvi. Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo osvojio je 2016. godine. Tu su još i nagrade poput Marule, Orlanda, Tito Strozzi, Dubravko Dujšin, Nagrada hrvatskog glumišta... Nagrade i priznanja dokaz su da je Nadarević svojim glumačkim djelovanjem zadužio ne samo Hrvatsku već i zemlje bivše Jugoslavije. U očima mnogih i danas je jedan od najvećih glumaca s ovih prostora koji je bez obzira na sve poteškoće koje su mu se našle na životnom putu uvijek ostao vedra duha i s vječitom dozom optimizma.
 

Novo