POUČNA PRIČA: Ovako se ponašamo prema onima koje volimo koliko i sebe, a ne bismo smjeli

Muž je bio na poslu. Za to vrijeme žena je sve pospremila.

Skuhala je kavu i postavila na stol, kako bi dočekala muža.

On nespretno sjede i proli šoljicu kave.

"Što ne paziš, smotani stvore?" – vikne još oznojena od spremanja.

"Oprosti."

Ustane, pobriše sve tragove i rezignirano šuti. A ona misli: Da je ovo uradio netko ko je slučajno svratio, tko mi apsolutno ništa ne znači u životu, sve bi bilo drugačije. Nasmiješila bih se i kazala:

"Ne uzrujavajte se bez razloga, sve ok, lako je to obrisati."

Apsurdi su to.

Vrlo često vlastite stresove liječimo vičući na one koji su nam najvažniji, koje volimo jednako kao sebe, a trudimo se uvijek biti uljudni i sa osmjehom pri slučajnom susretu sa nekim beznačajnim i suvišnim, čak i onima koji nam idu na živce.

A ne bismo trebali. Ne bismo smjeli.