INSPIRATIVNI RAZGOVOR SA ŠAMANOM - XUAN GWAR: 'Bolje je u jednu noć proplakati cijeli život, nego cijeli život plakati'

Neobična životna priča šamana Xuana Gwara dokazuje koliko daleko i smisleno možemo rasti kada slušamo poruke iz naših dubina - naše unutarnje i vanjske stvarne prirode

Ispred zagrebačkog hotela Esplanade sreo sam Xuana Gwara, šamana iz Južne Amerike. U dugim bijelim platnenim pantalonama i tunici iste boje, sa lenonama na nosu - poput reinkarnacije milenijumske kombinacije hipija i Isusa - odbijao se od vrelog gradskog asfalta. Pružila sam mu ruku, a on je to ignorirao, grleći me kao dugogodišnjeg prijatelja. Za samo nekoliko minuta zaintrigirao me svojom harizmom, pozitivnošću i elokvencijom, iako sam i dalje bio skeptičan.

Iako Xuan Gwar nije prvi bijeli šaman kojeg sam upoznao, neki stereotip u meni je i dalje vjerovao da "pravi" šamani mogu biti samo tamnoputi domoroci s dubokim borama, što bi bio dokaz njihove autentičnosti, zrelosti i mudrosti. Oh, kako sam pogrešio. Nakon nekoliko dana učešća u Gwarovim predavanjima i ceremonijama, shvatio sam da se u tijelu 31-godišnjaka krije moćni duhovni iscjelitelj.

Poznato je da je dar šamanizma naslijeđen. Prema južnoameričkim legendama, preci biraju jednog od svojih potomaka i daju mu uputstva kako da postane šaman. Drugim riječima, otac ili majka koji žive na šamanski način prenose svoje znanje svom djetetu. U posljednje dvije-tri decenije, zahvaljujući kojima se znanje o šamanizmu proširilo i van Južne Amerike, šamani su postali i oni koji po rođenju ne pripadaju starosjediocima Amazonije. „To se dešava kada pojedince, najčešće u 40-im godinama, njihova smrtna bolest – ona koja pokušava da ih probudi, osvijesti – da se upoznaju sa šamanizmom pošalju da se upoznaju sa šamanizmom“, objašnjava mi mladi šaman, koji u na taj način, bila je i njegova inicijacija u duhovne prakse drevnih južnoameričkih iscjelitelja.

„Rođen sam na krajnjem jugu kontinenta, u mjestu koje gotovo dodiruje Antarktik, ali sam veći dio svog djetinjstva i odraslog života proveo u Buenos Airesu, gradu koji se ne razlikuje mnogo od Zagreba, s kojim nisam bio u kontaktu. sa domorocima ili čuli za šamanizam“, započinje svoju priču argentinski šaman. “Do svoje 19. godine živio sam kao prosječan čovjek u konvencionalnoj, bogatoj porodici. Dugo sam pokušavao da vodim normalan život, ali se nešto u meni stalno bunilo. Osjećao sam da mi duša pati, nisam vidio svrhu života”, rekao je Gvar, koji je u to vrijeme studirao na filmskoj akademiji. „Bio sam dobar učenik, ali i pored svih pohvala nisam bio zadovoljan. Činilo mi se da sam već nekoliko puta proživio taj život. Bilo mi je očajnički dosadno. Vjerovao sam da ću se, ako nastavim tim putem, objesiti prije četrdesete."

Srećom, njegova duhovna strana je prevladala. “Sa 19 godina sam otišao od kuće, spalio novac, dokumenta i materijalna dobra. Neki su mislili da imam psihički slom, ali ja sam samo htio da počnem od nule“, nastavlja šaman, koji je narednih godinu dana proveo na hodočašću u udaljenim dijelovima Argentine, Čilea i Bolivije. Neopterećen materijalnim dobrima, živio je kao beskućnik i asketa, spavajući na otvorenom i preživljavajući moleći ljude za hranu. Iako to tada nije znao, njegov često opasan put vodio ga je prema amazonskoj džungli i šamanizmu.

„Putovao sam daleko od civilizacije jer sam želio da budem potpuno sam. Hteo sam da znam šta da radim i kako da se izlečim. U jednom trenutku sam pronašao zabačenu pećinu u kojoj sam ostao tri mjeseca pokušavajući naučiti meditirati. Malo sam spavao, malo jeo, a preostali dio dana ispunjavao sam duhovnim ritualima iz joge, budizma, tantre... Trudio sam se da što manje pričam, ali sam cijelo vrijeme razgovarao s Bogom“, prisjeća se Gvar. Kada se pročulo o vrckavom klincu koji živi kao pustinjak, turistički vodiči su počeli da dovode turiste na obilaske, pa je Gwar krenuo da prokrči nove staze. "Flertirajući sa smrću, prešao sam Ande - 5,6 hiljada metara nadmorske visine za nedelju dana - bos i bez ranca sa hranom i vodom", kaže šaman, ističući da je od svega što je do sada naučio, vreme koje je proveo izgradilo njega najviše u samoći.

Na svojim putovanjima prvi put se susreo sa južnoameričkim domorocima i tradicionalnim šamanima, ali tek kada je stigao u bolivijsku džunglu osjećao se spremnim da nauči o njihovim ritualima. "Otkrivši da postoji toliko vrijednog znanja koje nije zapisano ni u jednoj knjizi - a koje umire - pokušao sam da upijem što više da ga sačuvam", objašnjava Gwar, koji sebe opisuje kao štrebera koji je oduvijek bio privučen učenju.

Zbog toga je odlučio da završi svoje hodočašće u SachaRuna Shamanic Healing Retreat u blizini La Paza. „Voleo sam šamanske ceremonije i znanje, ali sam o sebi uvek mislio kao o antropologu – uvek sa sveskom u ruci – zbog čega sam mislio da ću postati pisac. Ni u najluđim snovima nisam mislio da ću postati šaman“, naglašava Gvar, jer je to značilo veliku promjenu u načinu života. "Nisam želeo da vodim ceremonije, da budem odgovoran za ljude koji dolaze da se izleče, želeo sam da mi bude dozvoljeno da pravim greške", dodaje Gvar, kome je sudbina dala drugačiji put. Nakon svoje druge vizije - da postane šaman - nevoljko je pristao da postane "sluga biljke" i započeo studije.
 

Dok su mu trajale studije, šest mjeseci je živio u skloništu u džungli, a ostatak godine u Buenos Airesu, gdje se vratio konvencionalnom načinu života. „Išao sam u grad obučen u kožnu jaknu, išao u barove sa prijateljima, izlazio sa devojkama, ali osećao sam se kao da se pretvaram. To više nisam bio ja. Grad mi se sve manje sviđao, pa sam svaki put sve duže ostajao u Boliviji, a kraće u Buenos Airesu“, priznaje Gvar izazov pomirenja svojih dualiteta.

„Nisam bio starosjedilac – ni otac ni majka mi nisu predali svoje šamansko znanje – i nisam više bio 'normalan' čovjek iz grada. Bio sam oboje, i bilo mi je veoma teško da integrišem oboje."

Nakon sedam godina priprema i proučavanja hiljada godina znanja, Xuan Gwar je sa 26 godina postao posrednik između ljudi i duhovnog svijeta. „Kao najmlađi šaman u SachaRunovom odmaralištu, bio sam zadužen za dva hrama i čitav niz ceremonija. Bio sam izliječen i zadovoljan, ali zbog obaveza više nisam išao na putovanja koja su bila važan dio moje lične evolucije."

Slušajući intuiciju, Gwar je napustio sklonište i krenuo na nova, još dalja putovanja kako bi prenio tradicionalnu šamansku mudrost ostatku svijeta. Tako je u sklopu Šamanskog iscjeljivanja - Croatia Dragon Retreat prvi put stigao u Hrvatsku. „Iako sam poslednjih 10 godina proveo živeći u prirodi, gradovi i problemi njihovih stanovnika nisu mi nepoznanica. Kada sam i ja, rođen u gradu, prvi put stigao u Amazon kod svojih učitelja, bio sam prilično duhovno bolestan. Učeći kako da liječim sebe, prihvatajući brojne tradicionalne prakse i liječeći druge, shvatio sam da priroda može liječiti bilo gdje“, kaže šaman, a vjerujem da bi to potvrdili svi koji su učestvovali u njegovim ceremonijama.

Budući da nije organizirana religija, već drevna duhovna praksa, šamanizam prožima sve vjere i vjerovanja. U šamanizmu ne postoji ideja prosvjetljenja niti šamanizam želi bilo koga promijeniti - svi su savršeni takvi kakvi jesu. Svaki pojedinac može imati koristi od šamanskih rituala iscjeljivanja i holističkih savjeta usmjerenih na postizanje i održavanje zdravlja na svim razinama – fizičkom, mentalnom, duhovnom. „Glavna šamanska filozofija je da se sve tajne svemira nalaze u čovjeku, a pristupamo im kroz rituale i cijeli životni stil koji nas vraćaju našim korijenima i povezuju s prirodom. Kada smo u sinhroniciju sa Zemljom, zdravi smo, a kada smo zdravi, onda smo sretni i slobodni – to je sve što nam treba“, objašnjava Gwar, podstičući nas da zamislimo šamana kao kondicionog trenera duhovnog svijeta, onaj koji nas motiviše i gura da postignemo više. “On zna vaše granice, ne dozvoljava vam da odustanete i gura vas da dostignete svoju pravu granicu. U tom trenutku vaša se duša širi i liječi. Postajete jači, smireniji, zdraviji, srećniji."

Ova drevna, južnoamerička praksa oslobađa nas od svega što nas sputava, ohrabrujući nas da postanemo najbolja verzija sebe. Ono što sam i sam shvatio, na jednoj od Gwarovih ceremonija, je da potresa sve one emocije koje smo godinama gurali pod tepih, podstiče nas da se vratimo svom izvornom ja, povežemo se sa samim sobom na najdubljem nivou i počnemo ispočetka ispunjeni čistim ljubav. Ovo duhovno iskustvo rada na sebi ponekad može biti bolno, ali kao kada nam je baka u djetinjstvu prala rane od padova alkoholom, mi to radimo za vlastiti napredak. Kako mi je šaman jednostavno objasnio: "Bolje je plakati u jednoj noći za ceo život, nego plakati za ceo život."

Šamana Xuan Gwara možete kontaktirati na raenergy@gmail.com