Ovi ljudi su 'glavni krivci' što smo noćas svi spavali duže
Iako pomjeranje časovnika nije toliko stara praksa i iako je regulisana zakonima većine zemalja svijeta tek u 20. vijeku, ideja je postojala vijekovima ranije. Još su drevne civilizacije prilagođavale svoje obaveze prema izlasku i zalasku sunca, pa su na primjer Rimljani koristili drugačije, vodene časovnike za različite mjesece u godini.
Da dnevna svjetlost može da se mnogo efikasnije iskoristi samo jednostavnim pomjeranjem sata unaprijed ili unazad u odnosu na doba godine prvo je formulisao krajem 19. vijeka Džordž Vernon Hadson, entomolog sa Novog Zelanda. On je, sakupljajući primjerke za svoju kolekciju insekata, uočio koliko je za ljude bitno da iskoriste dan. Zato je u svom radu pred Kraljevskim društvom u Velingtonu predložio ljetnje pomjeranje vremena za dva sata.
Međutim, ideja bi vjerovatno ostala zaboravljena da je, deset godina kasnije, nije vaskrsao britanski preduzimač i graditelj Vilijam Vilet.
Priča kaže da je Vilet tokom jednog ranojutarnjeg jahanja po okolini Londona, u ljeto 1905. godine primjetio kako veliki broj ljudi i dalje spava iako je sunce odavno izašlo. I tako je, znajući da se vrijeme sunčevog izlaska mijenja tokom godine, Vilet pokrenuo veliku kampanju za uvođenje takozvanog „britanskog ljetnjeg vremena" koje bi podrazumijevalo da se svake nedjelje u aprilu kazaljke na časovnicima pomjeraju za po 20 minuta unapred, a zatim vrate unazad tokom četiri nedjelje u septembru.
Neumorno lobirajući sve do Prvog svjetskog rata, Vilet je pridobio neke poslanike u engleskom parlamentu, uključujući i tada mladog Vinstona Čerčila. Nažalost, ovaj vizionar nije dočekao da vidi pobjedu svoje ideje. Umro je za vrijeme epidemije gripa 1915. godine.
Ironično, njegov predlog je prvo prihvatila „neprijateljska" Njemačka 1916. godine zakonom regulisavši „ljetnje" računanje vrijemena. Njemci su tako kazaljke prvi put pomjerili sa 23h na ponoć 30. aprila 1916. mada su njihovi motivi bili praktične prirode - željeli su da smanje upotreba vještačkog osvjetljenja kako bi se štedelo gorivo potrebno za ratne snage tokom Prvog svjetskog rata.
Britanci su ih sljedili 1921, a potom i gotovo sve evropske zemlje i SAD. Srbija je počela da koristi ljetnje računanje vremena prvi put 27. 3. 1983. godine.