Život jedne gejše
Gejša je naziv koja mnoge na prvu misao asocira na "prostitutku". Na riječ "umjetnica" mnogi će se možda i nasmijati, uz komentar kako je žena koja živi od zabavljanja muškaraca ništa drugo doli prostitutka.
"Moraš zapamtiti da je gejša u prvom redu zabavljačica i izvođačica." - objasnila je Sayuri, izmišljeni lik gejše u romanu Arthura Goldena "Sjećanja jedne gejše".
Iako su njezin lik i životna priča u romanu u potpunosti izmišljeni, povijesne činjenice svakodnevnog života gejši tridesetih i četrdesetih godina 20-og stoljeća to nisu.
Iako su se za vrijeme Drugog svjetskog rata četvrti gejša u Japanu, pri čemu su se neke od najpoznatijih nalazile u Kyotu, počele zatvarati, nekoliko mjeseci nakon rata neke od njih ponovno su zaživjele, iako daleko od sjaja sličnoga onomu prije ratnih japanskih dana.
Tu, složili bi se mnogi, počinje priča o gejšama kao "prostitutkama". Naime, po završetku Drugog svjetskog rata, "četvrti gejša" preplavili su američki vojnici, pri čemu većina njih nije bila upoznata s činjenicom da gejša nije žena kojoj će platiti za seks, nego da se radi o zabavljačici (a koja nije striptizeta) koja se cijeli život školovala kako bi sjedila za istim stolom s njim, te raspravljala o njemu zanimljivim temama.
Inače, riječ "gei" u riječi "gei-sha" znači "vještine", "umijeća", tako da riječ gejša u prijevodu zapravo znači "ona koja zna umijeća" ili "umjetnica".
Osim plesa, pjevanja i ugodnog razgovora, Amerikanci bi u to vrijeme rijetko što drugo dobili, osim ako se ne bi ponudili biti njezinim "dannom" i platili čitavo bogatstvo za njezin "mizuage" (što bi otprilike bilo njezino djevičanstvo).
BBC je nedavno objavio priču o 23-godišnjoj Kimini, danas jednoj od rijetkih gejša u japanskom Kyotu.
"Prvi put kada sam na televiziji vidjela maiko (gejšu pripravnicu) pomislila sam kako izgleda kao princeza. Najprije sam majku morala uvjeriti da se tu radi o profesiji. Moj otac je vrlo tvrdoglav pa smo mu isprva lagale da idem u školu." - započela je svoju priču Kimina.
"Moj posao je da zabavljam goste koji su pozvani na zabavu. Moram im ulijevati pića te razgovarati s njima, a nekada ih i zabavljati sviranjem shamisena." - objasnila je Kimina kako je shvatila ulogu gejše kao tradicionalne zabavljačice koja pleše, pjeva te za čiji razgovor mnogi gosti, uglavnom muškarci, plaćaju velike svote novca.
"Također moram redovito čitati novine i gledati televiziju kako bih bila u toku i znala što je novo i aktualno." - izjavila je Kimina dodavši kako smatra da svaki klijent ima drugačiji razlog da posjećuje baš nju.