Znate li zašto uopšte večeras pomjeramo vrijeme?

U noći između subote i nedjelje već po običaju ćemo pomjeriti časovnik za jedan sat unazad i tako ćemo se, kao i svake godine, vratiti na zimsko 'prirodno' računanje vremena. Ovo činimo zbog toga što smo u martu pomjerili časovnike u suprotnom smijeru kada smo koristili 'ljetnje' računanje vremena. Ali, zašto ovo uopšte radimo?

Cijela ideja pomjeranja vremena nije tako stara i regulisana je zakonima većine zemalja tek u 20. vijeku. Sve se zasniva na činjenici efikasnijeg korišćenja dnevnog svjetla.
 
Dužina trajanja dnevne svjetlosti preko zime i preko ljeta je različito. Sa druge strane, ljudi svoje aktivnosti uglavnom započinju i isto vrijeme, pa bi to značilo da ljeti „gube" skoro dva sata dnevne svjetlosti jer je u 7 časova kada većina ustaje, u ljetnje dane već odavno svanulo. U prošlosti, kada se većina poslova obavljala na polju, ovo je bio veliki gubitak.
 
Zato se došlo na ideju da se ovaj problem riješi jednostavnim pomjeranjem sata unapred ili unazad u odnosu na „prirodno" vrijeme.

Sistem se koristi tek oko sto godina, od 1916. godine, ali od tada izaziva velike polemike u nekim zemljama. Ni danas ne postoji jedinstven, planetarni sistem prelaska na dogovoreno vrijeme, pa države to obično rješavaju samostalno. U Evropi, bez Islanda i Rusije, za vraćanje na zimsko vrijeme određen je poslednji vikend u oktobru.
 
Ne pomjeraju sve države časovnik
 
Danas na svijetu čak 110 od 192 države koristi ljetnje ukazno vrijeme. Početkom 2011. godine tadašnji predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev početkom donio je odluku da u toj zemlji ukine pomjeranje časovnika. Rusija je tako 27. marta te godine posljednji put pomjerila časovnike zauvijek ostavši u „ljetnjem" vremenu. Time se Rusija pridružila Islandu, koji je do sada bio jedina evropska zemlja koja ne pomjera satove.
 
Sistem pomjeranja sata se ne koristi ni u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, gdje ova mjera nikad nije stekla širu popularnost