PRELIJEPA MARIJA JE SEBI ODUZELA ŽIVOT: A riječi njene majke ostat će zavijek upamćene
Vijest da je mlada manekenka Marija Ćurčić u 25. godini života oduzela sebi život šokirala je sve tog 11. novembra prije četiri godine. Ko je izlazio u Beogradu znao je po njenom neodoljivom osmijehu i nevjerovatnoj energiji, ali kako to često biva, iza tog osmijeha krila se velika tuga.
Ona se tog dana nikome nije javljala, dok je prethodno veče radila u klubu. Zabrinuta drugarica i momak pozvali su njene roditelje, da bi nekoliko sati kasnije svi čekali ispred zaključanih vrata njenog stana. Bravar je obio bravu, a njihovi životi su se tada zauvijek promijenili. Marija se u svom stanu na Zelenom vencu, objesila.
Marijina majka, novinarka An Mari u velikoj ispovijesti za magazin "Gloria" otkrila je kako je užasna bol zbog gubitka ćerke pretvorila njen život u agoniju i da li je osuđuje zbog toga što je odlučila da digne ruku na sebe.
- Ne bih da dajem bilo kakve kvalifikacije. To je jednostavno odluka. Odluka koja onima koji ostaju neverovatno teško pada i mnogo boli. Ne znam kako će ovo da zvuči, uostalom, neka zvuči kako god - koliko me boli, a boli užasno i dokle god postojim živjeću sa tim bolom i užasom, poštujem tu odluku. Ne osuđujem je. Da sam mogla, sve bih učinila da do toga ne dođe. Ali nisam. Ona jedina zna zašto je to uradila. Nemam šta da joj sudim, moje je da živim s tim. I ukazujem na sva zvona da izlaz iz tame depresije postoji. Da je ok ne biti ok, ali da je više nego ok potražiti pomoć. Da kroz to što nas tišti ne treba prolaziti sam. Da je vaš život dragocjen, da ste vi dragocjeni. To mi se čini kao jedini ispravan način da slavim život, Marijin život, život njene sestre, živote onih koje volim. Otuda sam pokrenula inicijativu "Za tebe - važno je" koja ima za cilj promovisanje važnosti brige o mentalnom zdravlju. Tu nema mjesta tabuu, nema mesta stigmi, važno je da to konačno shvatimo, rekla je tada An Mari.
Ona je žestoko osudila i žig sramote koji prati mentalne poremećaje, i istakla da mnogi građani traže psihološku pomoć prekasno.
- Veliki broj ljudi u Srbiji u 21. vijeku ne zna gde da potraži pomoć, ne zna kako da dođe do psihoterapeuta, sramota ga je da prizna i samom sebi svojim bližnjima da ima neki problem. To nije dobro. Zato moramo da radimo na edukaciji, moramo da naučimo da prepoznamo vlastite emocije. Moramo da shvatimo da je okej ne biti okej.
- Sve ono što osećamo ne treba da bude tema za druge da nas etiketiraju, da nam kažu da smo ludi, da nam kažu da smo lenji, jer depresija nije lijenost, anksioznost nisu umišljeni strahovi, to su problemi koji se mogu riješiti uz pomoć struke. Samoubistvo je moguće spriječiti, depresija se liječi, anksioznost se liječi...za sve ima lijeka. Moramo se osnažiti, moramo srušiti predrasude, a An Mari se od tada bori da ova poruka dospije do što više ljudi i da dođe do promjena.
(BlicŽena)