Pacovi s malim ruksacima mogli bi pomoći u spašavanju preživjelih u zemljotresima
Zgrade se ne ruše često – ali kada se ruše, to je katastrofalno za one koji su zarobljeni unutra. Prirodne katastrofe poput zemljotresa i uragana mogu sravniti čitave gradove, a za timove za potragu i spašavanje koji pokušavaju pronaći preživjele, to je mukotrpan zadatak, piše CNN.
Projekat, koji je osmislila belgijska neprofitna organizacija APOPO, opremi miševe sićušnim, visokotehnološkim ruksacima kako bi se pomoglo onima koji prvi reaguju u potrazi za preživjelima među ruševinama u zonama katastrofe.
“Pacovi su obično prilično radoznali i vole da istražuju – a to je ključno za potragu i spašavanje”, kaže Donna Kean, naučnica za bihejvioralno istraživanje i vođa projekta.
Osim njihovog avanturističkog duha, njihova mala veličina i odličan njuh čine pacove savršenim za lociranje stvari u uskim prostorima, kaže Kean.
Štakori se trenutno obučavaju da pronađu preživjele u simuliranoj zoni katastrofe. Prvo moraju locirati ciljnu osobu u praznoj prostoriji, povući prekidač na prsluku koji aktivira biper, a zatim se vratiti u bazu, gdje su nagrađeni poslasticom.
Dok su glodari još u ranoj fazi obuke, APOPO sarađuje sa Tehnološkim univerzitetom u Ajndhovenu na razvoju ranca, koji je opremljen video kamerom, dvosmjernim mikrofonom i odašiljačem lokacije kako bi se pomoglo osobama koje prve reagiraju da komuniciraju s preživjelima.
“Zajedno sa rancem i obukom, pacovi su nevjerovatno korisni za potragu i spašavanje,” kaže Kean.
Foto: CNN
APOPO već više od jedne decenije obučava pse i pacove u svojoj bazi u Tanzaniji za otkrivanje mirisa mina i tuberkuloze.
Osim rada u Mozambiku, Apopo je učestvovao u projektima čišćenja mina u brojnim zemljama, uključujući Angolu, Kambodžu, Tajland, Vijetnam i Lao.
Apopo je 2006. godine počeo testirati pacove na minskim poljima u Mozambiku, zemlji koja je u to vrijeme bila jedna od najteže pogođenih minama, uglavnom zahvaljujući građanskom ratu koji je završio 1992. godine.
Od tada, Apopo je očistio zemlju od 6.693 nagazne mine, 29.934 malokalibarskog oružja i municije i 1.087 bombi. Na putu je da očisti Mozambik od mina do kraja godine.
Pacovima za otkrivanje mina potrebno je devet mjeseci do godinu dana za obuku. Štakori se socijaliziraju kada napune četiri sedmice kako bi im bilo ugodno raditi s ljudima.
Štakori se zatim uslovljavaju treningom klikera, tako da zvuk klika povezuju sa nagradom (obično kikirikijem ili bananom). Zatim se uvode u ciljni miris (TNT ili pozitivni TB uzorci).
Pacovi za otkrivanje mina se zatim obučavaju u pješčaniku, gdje im se naplaćuje da njuškaju kuglice čaja punjene TNT-om.
U završnoj fazi obuke, pacovi za otkrivanje mina demonstriraju svoje sposobnosti na terenu za obuku u Morgoru u Tanzaniji -- drugom po veličini u svijetu. Ima preko 1.500 mina, preko 14 vrsta se koristi u različitim fazama obuke.
Nakon što pacov otkrije minu, deminer izvlači uređaj. Jedan pacov može očistiti 200 kvadratnih stopa za manje od sat vremena. Demineru koji radi sam trebat će oko 50 sati da očisti isti prostor.
Pošto su pacovi mali, oni su takođe jeftiniji za transport i skladištenje od pasa -- koji se tradicionalno koriste da nanjuše mine. U Africi su jeftinija opcija, jer ih ima u izobilju i lako se treniraju. Svaki Apopo štakor košta oko 7.600 dolara za dresuru (trećina cijene koju košta dresiranje psa).
Apopo takođe trenira pacove da nanjuše tuberkulozu. Trenutno, glodari nevladine organizacije provjeravaju uzorke tuberkuloze u Dar es Salamu u Tanzaniji i Maputu u Mozambiku.
Za sljedeću fazu obuke, Kean kaže da će tim kreirati "nivoe koji će oponašati više spratova urušene zgrade" i približiti se "scenarijima iz stvarnog svijeta". Kada pacovi budu sigurni u složenijim okruženjima, projekat će se preseliti u Tursku, gdje je GEA sjedište, radi dalje pripreme u realističnijim okruženjima. Ako to prođe dobro, onda bi pacovi potencijalno ušli u situacije iz stvarnog života.
Međutim, za sada, Kean i tim u Tanzaniji su fokusirani na to da pacove provuku kroz njihovu prvu fazu treninga – i nadamo se jednog dana, na teren.
"Čak i ako naši pacovi pronađu samo jednog preživjelog na mjestu ruševina, mislim da bismo bili sretni da znamo da je to negdje napravilo razliku", kaže Kean.
