OVO JE SIGURAN PUT DA IM UNIŠTITE ŽIVOT: 7 kapitalnih grešaka roditelja, kojima djeci trajno uništavaju samopouzdanje!
Svaki roditelj želi da se njihova djeca osjećaju dobro u svojoj koži – i to s dobrim razlogom.
Studije su pokazale da su samouvjerena djeca manje anksiozna, imaju bolji učinak u školi, otpornija su, kao i da ostvaruju zdravije međuljudske odnose.
Psihoterapeut i autorka popularne knjige "13 stvari koje mentalno jaki roditelji ne rade", Ejmi Morin, ukazala je na sedam najvećih grešaka roditelja koje ruše samopouzdanje djece:
1. Dozvoliti djeci da bježe od odgovornosti
Iako možda mislite da će poslovi opteretiti vašu djecu i povećati im nivo stresa, bavljenje kućnim poslovima će im zapravo pomoći da postanu odgovorni.
Obavljanje poslova prilagođenih godinama djece pomaže im da razviju osećaj sposobnosti i postignuća. Bez obzira da li kažete svom djetetu da vam pomogne oko veša ili da izbaci smeće, određene obaveze prilika su da deca sebe vide kao sposobne i kompetentne.
2. Ne dozvoliti im da prave greške
Teško je gledati kako vaše dijete u nečemu ne uspijeva, biva odbijeno ili nešto zabrlja. Kada se tako nešto dogodi, mnogo roditelja žuri da spasi djecu prije nego što padnu. Ali štiteći ih od neuspjeha zapravo im uskraćujete priliku da se bore i uzvrate.
Bez obzira na to da li je vaše duhete zaboravilo kopačke pred važnu fudbalsku utakmicu ili pogriješi nekoliko odgovora na takmičenju iz matematike – greške mogu biti njihovi najveći životni učitelji.
Svaka greška im je prilika da razviju mentalnu snagu koja im je potrebna da bi bolje postupili sljedeći put.
3. Štititi ih od njihovih emocija
Prirodan poriv je da želite da razveselite svoju djecu kad su tužna ili da ih smirite kada su ljuti. Ali način na koji reagujemo na emocije naše djece ima veliki uticaj na razvoj njihove emocionalne inteligencije i samopoštovanja.
Pomozite vašoj djeci da prepoznaju šta to pokreće njihove emocije i naučite ih kako da ih sami kontrolišu. Obezbedite im „okvir“ koji će im pomoći da shvate kako se osjećaju kako bi im u budućnosti bilo lakše da kontrolišu emocije na društveno primjeren način.
4. Podsticanje mentaliteta žrtve
Govorenje stvari poput „ne možemo vam priuštiti nove patike kao što imaju druga deca jer smo iz siromašnih porodica“ vašem djetetu potvrđuje da je većina životnih okolnosti izvan njihove kontrole.
Umjesto da svojoj djeci dozvolite da budu samosažaljiva i da preuveličavaju svoje nesreće i probleme, ohrabrite ih da preduzmu neke pozitivne mjere (npr. Neka prodaju limunadu ispred kuće kako bi uštedeli za stvari koje žele).
Djeca koja prepoznaju svoje izbore u životu imaju više samopouzdanja i optimističniji su po pitanju stvaranja bolje budućnosti za sebe.
5. Prekomjerno zaštitnički nastrojeni
Svakako da vas držanje djeteta „pod staklenim zvonom“oslobađa mnogo nelagodnosti i brige, ali pretjerana izolovanost usporava njihov razvoj.
Gledajte na sebe kao na vodiča, a ne kao zaštitnika. Dozvolite svojoj djeci da dožive i osjete život.
6. Očekujete perfekciju
Visoka očekivanja su zdrava, ali ako previše očekujete osjetit ćete neke posljedice. Kada djeca vide da od njih previše očekujete, možda se neće ni truditi ili će se oskećati kao da se nikada u ta očekivanja neće uklopiti.
Umjesto toga, dajte jasna očekivanja na duge staze sa „preprekama na putu“. Na primer, odlazak na fakultet je dugoročno očekivanje, pa im pomozite da imaju kratkoročne ciljeve uz taj put – postizanje dobrih ocjena, obavljanje domaćih zadataka, čitanje…
7. Kažnjavanje, a ne disciplinovanje
Djeca moraju da nauče da neki postupci dovode do ozbiljnih posljedica. Ali postoji velika razlika između discipline i kazne.
Djeca koja su disciplinovana misle – napravila sam loš izbor. Djeca koja su kažnjena misle – ja sam loša osoba.
Drugim riječima, disciplina daje vašem djetetu samopouzdanje da u budućnosti može donositi pametnije i zdravije odluke, dok kažnjavanje čini da oni pomisle da nisu sposobni da učine bolje.
Novi.ba/Stil.rs
