NJEMAČKA PRED HISTORIJSKIM IZBORIMA: Velike stranke su u drugom planu, njemačku budućnost odredit će sraz između "kapitalista i komunista" jer jedne od njih morat će pozvati za kormilo

Brzo se približavaju novi njemački parlamentarni izbori (26. rujna ove godine), a tko god da osvoji iste bit će to velika prekretnica za Njemačku jer kancelarka Angela Merkel, koja je zemlju vodila od 2005. godine, odlazi u političku mirovinu. U tih 16 godina potvrdila je Njemačku kao učinkovitu gospodarsku velesilu koja se često s pravom naziva "lokomotivom Europe". Može se reći da je njen glavni angažman bio oko toga, a svi potezi su se svodili na to kako njemačkoj industriji osigurati najbolje uvjete za djelovanje. Iako javno uvijek lojalna svojim saveznicima u Washingtonu, Merkel nije ignorirala njemačke nacionalne interese pa će tako plinovod prema Rusiji, Sjeverni tok 2, biti kompletiran još za njenog mandata (te pušten u promet do kraja ove godine). Na vanjskopolitičkom planu je pak najčešće igrala konstruktivnu, mirovnu i posredničku politiku, primjerice za vrijeme sukoba na istoku Ukrajine. U isto vrijeme Njemačka nije hrlila s podupiranjem vojnih intervencija što se ne može reći primjerice za Francusku i Britaniju koje su 2011. izvršile, zajedno sa SAD-om, agresiju na Libiju.

Veliku migrantsku krizu 2015. mnogi će joj zamjeriti i to je bila točka znatnog pada njene popularnosti. Primanje stotina tisuća migranata i izbjeglice je nešto što mnogi Nijemci nisu podržali što je pak dalo krila uzletu desničarske stranke AfD (Alternativa za Njemačku) koja je danas bitan politički faktor - iako će na predstojećim izborima biti izolirani (nitko, barem ne javno, nema namjeru koalirati s AfD-om). No, jedna skupina (osim samih izbjeglica) svakako je bila zahvalna kancelarki na "politici otvorenih vrata" - njemački industrijalci koji stalno muku muče s tržištem rada koje im je stalno nedostatno.

Mišljenja o Angeli Merkel tek će se formirati kad na scenu stupi Njemačka bez njenog vodstva, ali već sada može se prognozirati merkelonostalgija. Ista se već i manifestira jer glavni kandidati za novog kancelara, a to su lider CDU-a Armin Laschet i kandidat SPD-a Olaf Scholz, zapravo se natječu u tome tko će se bolje predstaviti kao onaj koji će preuzeti štafetu od Angele i nastaviti voditi zemlju na sličan način.

Prirodni izbor bi bio Laschet, ali on je već neko vrijeme u problemima. Onaj veliki gaf - pričanje viceva u pozadini dok se Njemačka suočava s poplavama bez presedana - nije jedino što je njegovu kandidaturu bacilo u očaj. Mnogi glasači jednostavno su zaključili da Laschet nije kompetentan, a i nedostaje mu određena karizma. Sve to možda ima, ili se barem tako dobro predstavlja, njegov rival iz SPD-a, Olaf Scholz.

Naravno, kad kažemo "rival" u očima njemačkog biračkog tijela to i nije nego žestoko rivalstvo. CDU/CSU i SPD su stranke centra i samim time vrlo slične, a i vladale su zajedno u tzv. velikoj koaliciji. Jedino što može ove stranke odvući s centra prema nekoj krajnosti su teški, ali sve je očitije i nužni, postizborni koalicijski pregovori.

Niti jedna stranka ne može se nadati apsolutnoj većini i stoga će morati uzeti koalicijske partnere za stvaranje funkcionalne Vlade.

Kratki podsjetnik na njemačke parlamentarne stranke i koliko koja osvaja na temelju ankete koja je provedena 2. rujna (u zagradama su promjene u odnosu na ankete od prije mjesec dana):

Stranka Zelenih je znatno napredovala ove godine, ali u zadnje vrijeme bilježe pad. FDP (Njemački slobodni demokrati) je pro-biznis stranka koja svakako spada u desnu sferu, ali po potrebi može koalirati i s lijevim centrom. CDU je inzistirao da FDP unaprijed obećaju da nipošto neće ići sa SPD-om, ali ovi su odbili. AfD je, kako smo i rekli, stranka s kojom nitko ne želi koalirati pošto bi takva koalicija šokirala svijet. Ljevica (Die Linke - na gornjoj grafici označena s "The Left") je pak stranka krajnje ljevice, nasljednica nekadašnje komunističke partije koja je vladala Istočnom Njemačkom. Iako će neki reći da je ista lijevo otprilike koliko je i AfD desno, činjenica je da Die Linke nije stigmatizirana (imajući u vidu povijest Njemačke u 20. stoljeću!) i samim time je svakako mogući koalicijski partner, ali nikako CDU-a, no može se dogovoriti sa SPD-om. Svega 8% birača, kao što vidimo na gornjoj grafici, glasat će za neku drugu stranku ("other") ili još nema stav.

Die Linke je najslabija parlamentarna stranka u Njemačkoj, ali ima svoju konzistentnu bazu i sigurno ne odlazi nikamo. No, iako može očekivati samo 6% glasova to je svejedno stavlja u poziciju da bi baš ona mogla određivati o tome kako će Njemačka izgledati nakon odlaska Angele Merkel s vlasti!

Kako to? Jednostavno je. SPD već osjeća pobjedu, ali im trebaju koalicijski partneri. Prvi partner će biti Zeleni i njihova baza s tim nema nikakvih problema, štoviše, vide to kao prirodnu koaliciju (iako sami Zeleni se u zadnje vrijeme interesiraju sve više za neka geopolitička pitanja koja nikad nisu bila dio njihovog "DNA")

Ali postoji problem. Po svemu sudeći SPD i Zeleni zajedno neće imati dovoljno mandata za sastavljanje Vlade. Da se pita njihovo vodstvo vjerojatno bi pokušali namamiti "pro-biznis" FDP da im se pridruže (i ovi bi vrlo moguće i pristali), ali i takav plan ima problema. Naime, biračko tijelo SPD-a to bi smatralo velikom izdajom. Njihovi birači žele socijalno osjetljiviju Njemačku, a ne koaliranje s FDP-om koji su stranka krupnog kapitala.

I sad nastupa dilema, pozvati Die Linke, zadovoljiti time birače i pokušati vladati s njima ili izdati birače i ići s FDP-om?

Scholz svakako zazire od ideje da vlast mora dijeliti s "radikalnim ljevičarima". On sam se u više navrata distancirao od njih poručivši čak kako Die Linke ne mogu biti dio vlasti dok se "jasno ne odrede da su na strani NATO vojne alijanse" te na strani transatlantskog partnerstva sa SAD-om (što Die Linke sigurno neće učiniti).

Iz vodstva ljevičarske stranke pak poručuju da su spremni sudjelovati u vladajućoj koaliciji sa SPD-om i Zelenih te argumentiraju kako će oni biti ti koji će pomoći pri usvajanju i njihovih socijalnih politika. Dakako, ništa nisu rekli o NATO-u, osim onog što ponavljaju već godinama - da osuđuju vojni imperijalizam.

Očekivano, CDU, koji je još svakako "u igri", sad se prebacio na taktiku zastrašivanja birača na centru tvrdeći kako im SPD sprema koaliciju "s komunistima". Ta žestoka borba trajat će sve do samog kraja, a nepredvidljivost bi se mogla nastaviti i nakon održanih izbora.

U svakom slučaju čini se da ćemo imati situaciju da će jedna od dvije manje stranke - Die Linke ili FDP - završiti u Vladi, a koja god da bude svakako će snažno utjecati na daljnji razvoj Njemačke, bilo u socijalnom ili poslovno-konzervativnom smislu. Realno, imajući u vidu izjave Scholza, nekako se prije može očekivati koalicija SPD-Zeleni-FDP nego da se Die Linke nađe na tom popisu. Dakako, FDP koji je svjetonazorski i ekonomski bliži CDU-u u tom slučaju će pokazati kako je stranka "gladna moći", što i jest od početka, a birači SPD-a svakako će biti razočarani. No, do izbora je ostalo još nešto vremena, sasvim dovoljno vremena da si birači poslože što stvarno žele i sukladno tome daju svoje glasove - potencijalno "komplicirajući" gore spomenute planove ili možda blokirajući one neprirodne! U svakom slučaju, nakon 15 godina Angele Merkel, pred Njemačkom su povijesni izbori.