"Pozvali su me iz pošte da me obavijeste da mi je neko poslao novac"

Pozvali su me iz pošte da me obavijeste da mi je neko poslao novac.

Mislio sam da je to greška, zato što nisam očekivao nikakvu uplatu, jer nemam nikog takvog, i živim u teškoj bijedi, pa sam iskreno pomislio da je u pitanju neka šala.

Kad sam stigao, dali su mi pismo u kojem je bilo 3000 dolara. I dalje nisam mogao da vjerujem. Počeo sam da ga čitam i shvatio sam da je pismo od mog prijatelja iz osnovne škole koji živi u Americi, a koji je nekada živio u siromaštvu baš kao ja sada.

Uvijek sam mu pomagao i davao koliko sam mogao, dijelio sam sa njim sendviče, pili smo sokove iz iste flaše, bio mi je kao brat. Prije deset godina otišao je u Ameriku, „trbuhom za kruhom “ što se kaže, i izgleda da je uspio.

Između ostalog, pisalo je: „Brate moj, kad god ti treba novac, samo me nazovi, znam kako ti je sada a znam i kakva si osoba kad imaš. Hvala Bogu, ja sad imam dovoljno, smatraj da i ti imaš. Tvoj brat… “

I dalje ne mogu da povjerujem da me se poslije toliko godina sjetio i da nije zaboravio šta sam činio za njega. Još jednom se dokazaklo da čak i u ova teška, loša vremena vrijedi biti čovjek…

Izvor: srbija24.com