Ovo je najtužnija ispovijest jednog muškarca o razvodu!

Već smo navikli da čitamo ispovijesti žena o razvodu i bolu kroz koje su prošle, ali ovakvu priču jednog muškarca koji je varao svoju ženu, sigurno niste.

Čovjek pod imenom Kimis Floral na svom blogu napisao je priču o svojoj ženi, ljubavnici, razvodu i neočekivanom obrtu koji će vas rasplakati.

Priču vam prenosimo u cjelosti:

"Kada sam te noći došao kući, moja supruga je servirala večeru, držao sam je za ruku i rekao, imam nešto da ti kažem. Ona je sjela i tiho večerala. Opet sam posmatrao bol u njenim očima.

Odjednom nisam znao kako da otvorim usta, ali morao sam da joj kažem da razmišljam o razvodu. Mirno sam potegao tu temu. Nije izgledalo kao da joj smetaju moje riječi, umjesto vike, tiho me je pitala, zašto?

Izbjegavao sam njeno pitanje, a to je učinilo jako ljutom. Bacila je servis na pod i počela da viče, ti nisi čovjek! Te noći nismo pričali jedno s drugim. Ona je plakala. Znao sam da je htjela da sazna šta se desilo sa našim brakom, ali teško da sam ja mogao da joj dam odgovor koji bi je zadovoljio; izgubila je moje srce od Džejn. Nisam je volio više, samo sam je sažaljevao.

Sa dubokim osjećajem krivice, sastavio sam sporazum o razvodu u kom je pisalo da će ona dobiti našu kuću, naš auto i 30% udjela u mojoj kompaniji. Ona je pogledala papir, a onda ga je pocijepala na komade. Žena koja je provela sa mnom 10 godina svog života sada je bila za mene stranac. Bilo mi je žao zbog njenog izgubljenog vremena, resursa i energije, ali nisam mogao da vratim sve što sam rekao jer sam zaista volio Džejn užasno jako. Konačno je počela glasno da plače, a to je ono što sam i očekivao da vidim. Za mene je njen vapaj zapravo bio neka vrsta oslobađanja. Bio sam opsjednut sa idejom razvoda nekoliko nedjelja već, a sada je bila čvršća i jasnija.

Sutradan, došao sam kući veoma kasno i zatekao je kako piše nešto za stolom. Nisam večerao i otišao sam pravo na spavanje i vrlo brzo sam zaspao jer sam imao "buran" dan sa Džejn. Kada sam se probudio, ona je još uvijek pisala. Nije me bilo briga pa sam se okrenuo i nastavio opet da spavam.

Ujutru mi je predstavila svoje uslove za razvod: nije htjela ništa od mene, ali da joj je potrebno mjesec dana do razvoda. Zatražila je da pokušamo za tih mjesec dana da vodimo iole normalan život. Njeni razlozi su bili jednostavni: naš sin je imao ispite u roku od tih mjesec dana, a ona nije željela da ga poremetimo sa našim razvodom.

To mi je bilo prihvatljivo, ali ona je imala još nešto više, zamolila me je da se sjetim kako sam je nosio u našu spavaću sobu nakon vjenčanja i zatražila da je svaki dan tokom mjesec dana nosim od spavaće sobe do ulaznih vrata ujutru. Mislio sam da je poludjela, ali prihvatio sam ove neobične zahtjeve zarad mira u kući.

Ispričao sam Džejn šta mi je žena tražila, a ona se glasno smijala i mislila da je to apsurdno. Bez obzira koje trikove pokuša mora da se suoči sa razvodom, rekla je Džejn.

Moja supruga i ja nismo imali tjelesni kontakt s obzirom da je moja namjera za razvodom bila eksplicitno izražena. Dakle, kada sam je iznio iz sobe prvog dana, oboje smo bili jako nespretni. Naš sin je pljeskao rukama iza nas i vikao tata drži mamu u naručju. Njegove riječi su me zaboljele. Iz spavaće sobe, kroz dnevnu sobu, a zatim do vrata, hodao sam više od 10 metara sa njom u naručju. Ona je samo zatvorila oči i rekla: nemoj reći našem sinu o razvodu. Klimnuo sam glavom i osjećao sam se pomalo uznemireno. Ostavio sam je ispred vrata, ona je otišla na autobus, a ja sam vozio na posao.

Sljedećeg dana, oboje smo bili opušteniji. Ona se naslonila na moje grudi i mogao sam da osetim miris njene bluze. Shvatio sam da duže vrijeme nisam zagledao svoju ženu. Nije bila mlada više, imala je fine bore na licu, a kosa joj je posijedila. Naš brak je uzeo svoj danak. Na trenutak sam se zapitao šta sam joj to uradio.

Četvrtog dana, kada sam je podigao, osetio sam kao da se vratila intimnost. Ovo je žena koja je dala svojih deset godina meni. Već kod petog i šestog dana, shvatio sam da ta intimnost sve više raste. Ništa nisam govorio Džejn o tome. Postalo je sve lakše i lakše da je nosim kako je mjesec prolazio. Možda sam ojačao od ovih svakodnevnih treninga.

Jednog jutra nije znala šta da obuče, pokušala je sa nekoliko haljina, ali nije mogla da pronađe nijednu odgovarajuću. Onda je uzdahnula i rekla: Sve moje haljine su mi velike.Odjednom sam shvatio da je postala jako mršava, to je bio razlog zašto sam tako lako mogao da je nosim.

Odjednom mi je sinulo, ona je sahranila toliko bola i gorčine u svom srcu. Nesvjesno sam joj pomilovao glavu.

Naš sin se pojavio u tom trenutku i rekao, tata vrijeme je da nosiš mamu napolje. Za njega, vidjevši svog oca koji svaki dan nosi mamu, postalo je bitan dio njegovog života. 

Moja supruga je pokazala mom sinu da se približi i zagrlila ga je čvrsto. Okrenuo sam glavu na drugu stranu jer sam se uplašio da ću se predomisliti u posljednjem trenutku. Onda sam je uzeo u naručje, a njena ruka je bila oko mog vrata. Čvrsto sam držao njeno tijelo, kao na dan vjenčanja.

Njena težina me je činila tužnim. Posljednjeg dana kada sam je nosio jedva sam pravio korak. Naš sin je otišao u školu, ja sam je držao čvrsto i rekao, nisam primijetio da je našem životu nedostajalo intimnosti. Otišao sam u kancelariju, užurbano sam izašao i nisam ni zaključao auto. Plašio sam se da će svako zakašnjenje učiniti da se predomislim. Penjao sam se uz stepenice, Džejn je otvorila vrata i rekao sam joj, žao mi je Džejn, ja ne želim da se razvedem.

Pogledala me je zapanjeno, a onda mi je dodirnula čelo, Jel imaš groznicu, rekla je...Preselio sam joj ruku sa svoje glave, žao mi je, neću razvod.

Moj bračni život je bio dosadan, vjerovatno zato što nisam cenio detalje naših života, a ne zato što ne volimo jedno drugo.Sada shvatam da od kada sam je nosio u svoj dom na dan vjenčanja trebao sam da je čuvam dok nas smrt ne rastavi. Činilo se kao da se Džejn iznenada probudila, udarila mi je jak šamar, a zatim zalupila vrata i zaplakala. Sišao sam dole i odvezao sam se. U cvjećari sam naručio buket cvijeća za moju ženu, a prodavačica meje pitala šta želim da piše na kartici. Nasmijao sam se i napisao, provešću sa tobom svako jutro dok nas smrt ne rastavi.

To veče sam stigao kući sa cvijećem u rukama, osmjehom na licu, trčao sam uz stepenice samo kako bih zatekao svoju ženu u krevetu - mrtvu. Moja supruga se borila sa rakom mjesecima, a ja sam bio toliko zauzet sa Džejn da to nisam ni primetio. Znala je da će uskoro umrijeti i htjela je da me spasi bilo koje negativne reakcije našeg sina u slučaju da doživi razvod, barem u očima našeg sina, ja sam ispao voljeni suprug.

Mali detalji u vašoj vezi su ono što je bitno. To nije ni vila, automobil, imovina, novac u banci. To sve stvara okruženje koje pogoduje za sreću, ali ne može da vam pruži sreću u sebi.

Dakle, nađite vremena da budete prijatelj vašem supružniku i činite male stvari jedno drugom kako biste izgradili intimnost i da imate stvrno sretan brak.

Ako ovaj tekst ne podijelite sa drugima, neće se desiti ništa.

Ako to ipak uradite, možda nekome spasite brak. Mnogi životni neuspjesi su zapravo načinili ljudi koji nisu uvideli koliko su blizu uspjeha kada su odustali."

(Kurir.rs)