"Kad se sjetim svog djetinjstva spopadne me tuga.."

"Kad se sjetim svog djetinjstva, sjećam se disfunkcionalne porodice i djece koja su me zbog toga sprdala.

Otac mi je bio psihički bolesnik i nasilnik, a majka ga varala. Svi u kraju su to znali, pa na svu tu muku koju sam imala kod kuće, trpila sam zaje*avanja djece iz kraja.

Voljela sam da budem napolju s njima, da skrenem misli s haosa koji je bio kod kuće, dok je njima moja porodica bila smiješna i dobra za sprdnju.

Namjerno su izazivali mog tatu i slali mene da ga to radim jer im je bilo smješno kako se lako razbjesni pa nas juri po ulici, a sa batinama naravno završim ja.

To im je bila glavna zanimacija, a mene su ucjenjivali da će prestati da se druže sa mnom ako odbijem. Bila sam naivna, uplašena, željna društva i toga da pripadam negdje, pa sam pristajala i uvijek bila u masnicama ili izbačena iz kuće, a oni bi se smijali.

Tako bih voljela da mogu da zagrlim malu sebe i da je nekako izbavim iz svega toga."

Izvor: Ispovesti.com