SLATKA JUGONOSTALGIJA: Slatkiši i grickalice našeg djetinjstva
Dok je današnjim mališanima nezamislivo da u ponudi ne pronađu 1001 varijantu jedne te iste čokolade, oni stariji prisjećaju se drugih vremena i nekih drugačijih slatkiša.
Eurokrem
Jedan od svojevremeno najpopularnijih proizvoda ljubitelja slatkog bili su eurokrem i eurokrem blok. Ovaj takovski "bestseler", danas svojim ukusom možda i zaostaje za modernim poslasticama, ali nostalgija vrlo lako pomaže da se to zanemari.
Bombone i marmelade u limenkama
Iako ćete i danas tu i tamo naići na slatkiše u limenkama, nekada su se bombone i marmelade mnogo češće pakovale u limenoj ambalaži, a u domovima baka i djedova još i danas se može naići na staru, vjerovatno i zahrđalu kanticu marmelade u kojoj se drži brašno ili konci, dugmad i slično.
Pipi, Jupi i Nara
Sjećate li se Ane Saso u reklami za Pipi? Ova oranžada sama po sebi možda nije bila tako zanimljiva kupcima, ali u kombinaciji s vrhunskom reklamom, u doba kad erotika još nije bila dostupna na tacni, ušla je u legendu i zauvijek će ostati ono čega se stariji uvijek rado prisjete. Prije nego što se na tržištu pojavila fanta, pili su se sokovi Jupi i Nara. I dok se sva tri soka i danas mogu pronaći na tržištu, činjenica je da najpopularniji i dalje ostaju u sjećanju onih koji pamte Anu Saso, zelenu flašu Jupija ili Naru, djevojčicu s narandžinom korom umjesto kose.
Majburger
U vrijeme Mekdonaldsa i KFC-a, prisjećati se prastare jugoslavenske pljeskavice gotovo je suludo, ali prije nego što je Ronald Mekdonald osvojio i područje Balkana, vaši i naši roditelji zamrzivače su punili smrznutim mesnim proizvodima "5. maja" iz Bjelovara. Neki još i danas tvrde da je preteča hamburgera bila daleko bolja od bilo čega što će vam uvaliti u bilo kojem od postojećih fast fud restorana.
Njam Njam
Sećate li se Njamba, Brzog Mazalesa, Moćka, Njupka i Njambine? Ne? Verovatno zato što ste mladi i još ne osjećate poriv da se prisjetite pašteta iz osamdesetih. Stari nostalgičari vjerovatno će zaključiti kako je reč o "najboljim paštetama na svijetu", dok će se drugi složiti da nema smisla žaliti za paštetama iz djetinjstva.
Fla-Vor-Aid
Da, postojala je Cedevita, ali neki vjerovatno pamte i "Fla-Vor-Aid", prašak za pripremanje koji je dolazio u kesicama od kojih se moglo napraviti čak 20 čaša soka koji je ukusom podsjećao na narandžu, limun i malinu. Naravno, radilo se kombinaciji vještačke arome, boje i citrone, ali kada se na sve to doda i velika količina šećera, bilo je lako zaboraviti da se radi o soku prilično lošeg kvaliteta.
Pekabela i Ledolina
Najbolji i najraznovrsniji sladoledi, san svakog klinca koji je uspeo da užicka koji dinar za hladnu poslasticu poslije škole, bili su oni Pekabelini, a deci su najzanimljiviji bili zbog raznih oblika i boja. Osim toga, sa sjetom ćete se vjerovatno prisjetiti i legendarne Ledove Ledoline ili Bajke.
Isto tako, ne smijemo zaboraviti ni da se u reklami pojavila i mala Nina "Ledolina" Badrić.
Goldi i Frondi/Napolitanke s limunom
O ukusima se ne raspravlja, ali o napolitankama s okusom limuna bismo mogli da popričamo. Uglavnom, oni koji su se zasitili ukusa vanilije i čokolade posezali su za trećom aromom u ponudi - limunom. Ipak, ne smijemo da zaboravimo ni pravu revoluciju na tržištu. Naime, Krašov Goldi (napolitanke) i Frondi (batonsi) bili su prava novotarija jer su dolazili u čak četiri različita i atipična ukusa: kakao, lješnik, mlijeko i jagoda.
Sladoled u lopticama
I danas vjerovatno možete da naiđete na sladoled u lopticama, ali sigurno nije popularan kao u trenutku kad se prvi put pojavio. Za njegovu današnju nepopularnost velikim dijelom je zaslužna apsolutna nepraktičnost ambalaže - kratkom plastičnom kašičicom jednostavno nije mogao da se pokupi sav sadržaj loptice.
Tops
Pre nego što su ih svi nazivali "Jaffa keksom", "Tops" je žario i palio tržište. Naravno, i danas ga možete pronaći na policama radnji, ali je za neke proizvode najbolje da postoje samo u sjećanju. Budite sigurni, "Tops" danas nije ono što je bio u vremenima kada ništa bolje nije postojalo.
Tin i Tina/Casino
Ako nisu Braco i Seka, onda su Tin i Tina. Pliva je na tržište izbacila žvake sumnjivog kvaliteta, ali ono što ih je izdvajalo u masi sličnih proizvoda bile su sličice koje su dolazile u pakovanju. Uz sve to, žvakaće gume su izgledale kao cigarete pa postoji opravdana sumnja da su Tin i Tina radili za duvansku industriju koja je "balavurdiju" Jugoslavije od malih nogu navlačila na svoje proizvode.
A kako uz cigaretu odlično ide i kartanje, pa ste, zahvaljujući njihovim žvakama "Casino", mogli istovremeno da kvaritite zube i skupite špil od 52 karte.
Bazooka/Dubble Bubble
U vrijeme kad se žvake još nisu brinule za vaše zube i Ph vrednost u ustima, gume za žvakanje "Double Bubble" i "Bazooka" kvarile su zube "sve u 16".
Njihov ukus je bilo teško opisati jer se nije se radilo o ukusu jagode ili maline. Bio je to prosto "ukus žvake". Naravno, trajao je maksimalno pet minuta nakon čega bi se sve pretvorilo u očajnu bezukusnu masu koju ste beživotno preživali sve dok vam ne bi dosadila. Ali hej - nostalgija.
Softy i Efekta
I dok se Softy, kojeg je proizvodila Kolinska, ukusom ili dugotrajnošću nije posebno izdvajala od ostatka ponude, baloni koje ste mogli da napušete ako stavite u usta svih pet žvakaćih iz paketića, bili su, najblaže rečeno - epski!
Runolist i Extra Tutti Frutti
U vremenima kad ste klincima mogli podvaliti šećernu vunu, Kandit je na tržište upao s čokoladom Extra Tutti Frutti u koju su uspjeli da natrpaju aposolutno sve na šta su naišli. Bilo je tu grožđica, borovnica, badema, lješnjaka i kikirikija. A pronašli su mesta i za mlečnu čokoladu.
S druge strane, Kraš je na tržište izbacio poslasticu za ljubitelje tradicije, čokoladu s alpskim mlijekom. Ništa više, ništa manje. Nezanimljivo ime, podjednako dosadna ambalaža i ukus koji imaju svi. Dakle, ako biste se zasitili Kanditove megalomanije, Kraš je imao tajno oružje.
Top Flips
Kolinska je ovaj proizvod izbacila početkom devedesetih, a vjerovatno se radilo i o prvom flipsu koji nije imao ukus kikirikija ili kukuruznog griza. Ukusi su redom bili: Pizza, šunka i onaj treći u zelenoj vrećici čijeg ukusa niko ne može da se sjeti.
Kinderlada
Kinderlada ili "daleko ukusniji rođak eurokrema", jedan je od rijetkih proizvoda za koji sa sigurnošću možemo reći da je "svjetski, a naš”, nastao je upravo za ovo tržište i nestao s raspadom Jugoslavije. Priča je započela još sedamdesetih u italijanskom Fereru gde se proizvodila nutela, a Ferero je dao licencu fabrici Podravka da proizvede novu vrstu čokoladnog namaza – kinderladu.
Podravka je 1995. prestala da proizvodi kinderladu, a nekoliko godina kasnije, nutelini namazi preuzeli su tržište dok je kinderladu vremenom zamijenila linolada.
(blic.rs)