Zajednička sudbina čovječanstva i mir u svijetu kao koncepti nove kineske obrambene politike

U julu, Kina je objavila svoju prvu Bijelu knjigu o obrambenoj politici od 2015. Dokument predstavlja odgovor na slične dokumente Sjedinjenih Država i sve veći angažman u Aziji i konfrontacijsku politiku prema Kini. U usporedbi s prethodnom Bijelom knjigom, koja je uvela novu definiciju sigurnosti i 'aktivnu obranu' prekooceanskih interesa, novi se tekst usredotočuje na miran globalni poredak koji je Kina aktivno oblikovala i namijenjen je suprotstavljanju perspektivi američkih aktivnosti. Međutim, novi fokus ne znači da Kina neće braniti svoje 'temeljne interese'.

Kina je od 1998. godine objavila Bijelu knjigu za obrambenu politiku na dvije godine iz razloga informiranja i odnosa s javnošću. Naslov najnovijeg dokumenta, 'Obrana u novoj eri', u skladu je s odlukama 19. Kongresa Komunističke partije u 2017. Tijekom ovog kongresa, slogan 'nove ere' usvojen je kao izraz za drugi mandat Xi Jinpinga. Sadržaj nove Bijele knjige sugerira da je dijelom odgovor na američku sigurnosnu strategiju (2017.), strategiju obrane (2018.) i nedavno izvješće Ministarstva obrane o kineskoj vojsci u kojem je Kina opisana kao prijetnja. To je također reakcija na snažnu potporu Trumpove administracije za Tajvan.

Vjerojatni razlog četverogodišnje pauze u objavljivanju bio je različitost Bijele knjige od prethodnih. Kina je 2015. objavila svoju prvu ikad 'vojnu strategiju'. Predstavila je nove koncepte s dugoročnim izgledima, ali manje informativnim od prethodnih. Strategija je uvela 'sveobuhvatni sigurnosni koncept', pridajući veću važnost obrani prekomorskih interesa i 'narodnom ratu' (korištenje civila i civilne infrastrukture u vojne svrhe) i 'aktivnoj obrani'.

Najnoviji tekst ima drugačiji cilj, uglavnom poboljšati imidž Kine u svjetlu globalne kritike koju su pokrenule Sjedinjene Države. Kina želi pokazati da ima miroljubive namjere, suprotno pogledu iz američkog kuta gledišta, dok jasno ukazuje na crvene linije koje se ne mogu prijeći. Dokument posvećuje puno prostora viziji globalnog poretka koji je Kina suoblikovala, što je novost u odnosu na strategiju iz 2015. godine.

Prema dokumentu, glavni izazov s kojim se Kina suočava je rastuća konkurencija velikih sila. Krivac za to je Washington, za koji Peking smatra da krši globalnu stabilnost. Kao dokaz, navodi posljednje strateške dokumente Sjedinjenih Država, njegovu politiku jednostranog djelovanja i sve veće mogućnosti u nuklearnim, svemirskim i raketnim snagama. Nadalje, naglašava se proširenje NATO-a - (za Kinu, "NATO" je u velikoj mjeri sinonim za "SAD"), razmještanje snaga saveza u Srednjoj Europi i više zajedničkih vježbi. To zauzvrat, tvrdi ovaj dokument, dovodi do toga da Rusija ojača svoje sposobnosti, uključujući i nuklearnu sferu, u obrani svojih strateških interesa. Također je zaključeno da u Europskoj uniji raste tendencija suradnje na području sigurnosti.

Situacija u Aziji ocjenjuje se stabilnom zbog regionalne suradnje koja se temelji na načelu ne-savezništva (prema Kini, savez drugih sila podrazumijeva neprijatelja) i suzdržavanja od djelovanja protiv trećih zemalja. Ovo je aluzija na američke i NATO akcije. Kina također naglašava da surađuje s ASEAN-om i da je to rezultiralo stabilnom situacijom u Južnom kineskom moru. Međutim, stabilnost nanosi štetu izvana, uglavnom preko SAD-a koji jačaju svoje saveze u regiji i raspoređuju trupe, a najbolji primjeri su razmještanje sustava THAAD u Južnu Koreju ili produbljivanje savezništva Sjedinjenih Država s Australijom. Neposredne prijetnje Kini povezane su s kršenjem 'temeljnih interesa', što se odnosi na pitanja koja Kina smatra neprimjerenim. Ona nisu definirana u ovom dokumentu (ili u bilo kojem drugom), ali nesumnjivo uključuju Tajvan, Hong Kong, Makao, Tibet, Xinjiang, kao i sporna područja u morima Južne i Istočne Kine. Štoviše, vojna strategija za 2015. ukazala je na potrebu Kine da brani svoje 'prekomorske interese' što proširuje katalog interesa.

U trenutnom dokumentu najveći dio prostora na ovom području posvećen je Tajvanu. Tajvanske vlasti optužene su za poticanje tendencija neovisnosti i podložnost stranom utjecaju. Pitanje spornih područja u morima također se smatra prijetnjom. Kina optužuje zapadne zemlje za kršenje kineskih teritorijalnih voda. Ovo je aluzija na slobodu plovidbene operacije (FONOP), u kojoj plovila namjerno prolaze spornim vodama u kojima Kina polaže prava, a koje provode Sjedinjene Države, Francuska i Velika Britanija u Južnom kineskom moru.

Ostale prijetnje uključuju i one povezane s digitalnim prostorom i one koje mogu prijetiti kineskim građanima koji žive izvan zemlje. Ovo je široka kategorija s obzirom na kineska ulaganja u svjetskim razmjerima i veliku dijasporu. Iz dokumenta se jasno vidi da je kineska vojska spremna suprotstaviti se prijetnjama. Da bi se to postiglo, vojska treba biti usmjerenija na operacije. Broj kopnenih snaga smanjuje se dok jačaju zračne, mornaričke, svemirske i raketne snage, a optimizira se raspoređivanje borbenih snaga. To je nastavak plana iz 2015. godine.

No, posljednji dokument usredotočen je na slanje mirne poruke, tvrdeći kako Kina nikada više neće koristiti nuklearno oružje i nastojat će spriječiti rat. Istovremeno, to govori o jačanju kineske spremnosti i njezine sposobnosti za pobjedu u ratovima. Najoštriji ton spreman je za Tajvan, za koji u izjavi stoji da se mora ponovno spojiti s kopnom. Kina ne isključuje uporabu sile protiv onih koji se 'miješaju' u poslove otoka u prilog njegovoj neovisnosti. Kina će, kaže, aktivno braniti 'nacionalno jedinstvo' po svaku cijenu. U tom je duhu također i odlomak o 'udaranju' ujgurskog i tibetanskog separatizma. Drugi način na koji se u političkom dokumentu utvrđuje suzbijanje prijetnji je izgradnja globalne sigurnosne arhitekture koja se temelji na kineskim idejama i modelima suradnje (npr. državni kapitalizam, neliberalni politički sustav) koji se promoviraju kao učinkovitiji od zapadnih.

U dokumentu je posebna pažnja posvećena konceptu 'zajedničke sudbine čovječanstva'. Vrijedno je spomenuti da je od 2018. ova fraza postala ideja ustavne razine. To je uključiva kineska vizija mira u svijetu. Kina tvrdi da se globalni problemi ne mogu riješiti sami. Umjesto toga, poziva se na zajednicu koja će se temeljiti na otvorenosti, suradnji i dobiti. Kina te vrijednosti postavlja oprečno trenutnom poretku koji oblikuju zapadne zemlje, a koji se, prema Kini, odlikuje sukobom, isključenjem (npr. kroz ulazne standarde koji nekim zemljama uskraćuju pristup međunarodnim institucijama), geopolitičkim igrama bez ikakvih konsenzusa i saveza. Ovaj je koncept i utopijski i konfucijanski. Temelji se na organskoj viziji svijeta (jedinstvo i međuovisnost), u čijem je središtu Kina, koja postavlja ton. Primjeri aktivnosti u okviru ovog koncepta uključuju mirovne operacije, u kojima Kina široko sudjeluje, kineska pomoć u evakuaciji stranih državljana (npr. Iz Libije, Jemena) i bliža suradnja s Rusijom, koja se prije spominje kao partner s kojim treba surađivati. U sljedećem dijelu dokumenta Kina također izražava spremnost za suradnju s europskim zemljama u sigurnosnoj domeni.

Dokument je konceptualno u skladu sa strategijom za 2015. godinu i ispunjava svoje pretpostavke. Usredotočuje se na vanjske prijetnje dok se unutarnji izazovi ne spominju ili ih se vidi kao nadahnute izvana. Na primjer, kineske vlasti na ovaj način progovaraju o trenutnim prosvjedima u Hong Kongu ili politici tajvanskih vlasti. Ovaj se dokument može koristiti za pokrivanje problema uzrokovanih sporovima s Amerikancima ili zabrinutosti zbog unutarnje stabilnosti, pokazujući Kinu kao odgovornu snagu. Dokument govori o tome da će Kina aktivnije braniti svoje prekomorske interese. Metode pritiska koje bi mogla koristiti (npr. politički, gospodarski, vojni) mogu predstavljati izazov za ostale međunarodne silnice jer se tiču njihovih interesa u Aziji, poput održavanja otvorenih trgovačkih putova i očuvanja slobode plovidbe.

(Advance.hr)