"Radim 10 godina u firmi sa 120 muškaraca"

"Radim 10 godina u firmi sa 120 muškaraca.

Pauza za ručak, u kantini sjedam za sto gdje sjede četvorica kolega.

Između zalogaja shvatim da sam imala odno,se sa svom četvoricom. 

Došlo mi je da se udavim od smijeha, mada oni ništa nisu shvatali."

BONUS ISPOVIJEST:

"Nema ništa gore od toga nego kada saznate da imate mentalnu bolest.... 

Ja sam to saznao kada sam razgovarao sa drugarom, sjedili smo na klupi u parku i primijetio sam nekog čovjeka da me zbunjeno gleda.

Postajalo mi je neprijatno i zatim je čovjek prišao i pitao me jesam li dobro. Rekao sam mu da jesam i krenuo da pogledam u druga - ali nije ga bilo.

Zatim je čovjek rekao: 'Razgovaraš sam sa sobom pa sam se pitao da li te nešto muči'.

(Izvor: Ispovesti.com)

BONUS ISPOVIJEST:

"Kada sam bila dijete, sjela sam ispred moje sobe i igrala se nekim igračkama. Mama i tata su gledali TV u drugoj sobi i nikoga više nije bilo u stanu. 

U jednom momentu sam osjetila jak udarac po leđima, kao da me je neko udario šakom, a nikoga nije bilo iza. Počela sam da vrištim i plačem, otišla do roditelja i rekla im šta se desilo, a oni su me smirivali i tvrdili da je to sve u mojoj glavi. 

Od tada sam se uvijek plašila mraka, pogotovo kad sam sama u sobi. To je vremenom popustilo i normalno sam spavala. Kad sam imala oko 15 godina, jednu noć sam normalno otišla da spavam, samo sam legla, nije prošlo ni 30 sekundi, bila sam skroz budna. I ponovo osjetim taj udarac
ali po obrazu. Otvorila sam oči, ničega nije bilo, tako da sam se okrenula i nastavila da spavam iako sam bila prestravljena. 

Rekla sam ujutru roditeljima, a oni su ponovo započeli sa tim ‘sve je to u tvojoj glavi’. 

Poslije toga sam se narednih par dana često budila u sred noći i nisam mogla normalno da spavam. "