"Zaljubio sam se u djevojku koju niko nije htio ni pozdravit"
"Dok smo bili tinejdžeri zaljubio sam se u djevojku koju niko nije htio ni pozdraviti. Prilično ružna, neuredna, iz jako siromašne porodice, ali ja sam vidio u njenim očima nešto što drugi nisu.
Kada sam počeo da sa njom izlazim, svi su mi se smijali, govorili svašta, kako će mi djeca biti “lijepa” na mamu, ma svašta, ali ja nisam posustajao i moja ljubav prema njoj je bila sve veća.
Godine su prolazile, mi smo se i vjenčali, a isklučivo zahvaljujući meni i mojoj upornosti od nje sam napravio pravu damu. Prvoklasna odjeća, šminka, operacije zuba, na kraju krajeva silikone je ugradila na moju inicijativu. Sve sam dao za nju i uspio sam i mnogo mi je drago, ali mojoj sreći je kraj došao kada je ona postala to što je sada.
Prije par dana sam otišao po nju na posao, obzirom da je bilo veliko nevrijeme, a kada sam došao pred kapiju firme vidio sam kako ona zagrljena ispod kišobrana sa šefom trči prema njegovom automobilu.
Sve bi bilo uredu, ali oni su se odvezli u suprotnom smjeru od našeg naselja. Mjesecima radi prekovremeno i jada se na šefa kako je iskorištava. Šta čovjek da joj uradi? Život sam dao za nju, odrekao se prijatelja, roditelja, zalogaja hljeba kako bih nju učinio damom, a ona mi vraća ovako..."
BONUS ISPOVIJEST:
"Za koji dan biće 25 godina od kako sam se doselila u Toronto. Sve ove godine bez nekih većih pauza radim, redovno mi plaćaju i redovno uzimam godišnji odmor.
U početku sam iznajmljivala stan koji je gazda održavao bez pogovora, kasnije kupila kuću. Udala sam se za Kanađanina kome je sasvim normalno da bude uključen u sve kućne poslove i odgajanje djece, a istovremeno mi se obraća sa poštovanjem, kao i ja njemu uostalom.
Naše plate su dovoljne da kupimo sve što je neophodno od hrane, odeće, kućnih aparata, nameštaja... Kad nam se rodilo drugo dijete kupili smo veću kuću, oboje menjamo svoje automobile svakih 5 godina, jednom godišnje idemo na duži godišnji odmor a bar još 4-5 na kraća vikend putovanja.
Sad gledamo i vikendicu sad da uzmemo da se pripremimo za penziju. Nije ovo hvalisanje, nije ni luksuz. Ovo je sasvim običan, skroman život. A gdje vi živite?"
(Ispovesti.com)
BONUS ISPOVIJEST:
... Cijeli život sam bila siromašna i gladna. Do skoro nisam znala kakvog su ukusa milka čokolada, kinder jaje, pomfrit, pljeskavica, pica...
Ma skoro sva hrana. Zaposlila sam se, dobro zarađujem i većinu trošim na hranu. Toliko sam željna svega, želim sve da probam.
Odem u restoran i želim sve sa menija. Uđem u radnju i natrpam kolica raznom hranom i slatkišima. Skroz sam neiživljena.
(foto: Ilustracija)
Naravno, zbog svega toga sam se ozbiljno ugojila. Smršaću, srediću kilažu, ali samo još malo želim da uživam u hrani.
Mislim da sam zaslužila da prvi put sa 30 godina probam hranu koju sam ranije samo gledala. Pa neka sam i debela.
(foto: Ilustracija)
BONUS ISPOVIJEST:
"Prije par godina moja prijateljica se udala za nekog, malo je reći, smiješnog dečka.
Uvijek je bio nebitan, nizak, mali, mršav, ružan... Čestitala sam joj i poželjela sve najbolje, al sam u sebi razmišljala kako je totalno uništila život pored njega.
Bio je poljoprivrednik i seoski stočar. Nakon godinu dana, ona se porodila, rodila mu je kćerku. Nakon porođaja izgubila je par prednjih zuba, i imala nekih 15 kilograna viška.
Ja sam se u međuvremenu udala za lijepog, zgodnog, jako privlačnog dečka. Rodila mu dijete I dobila nekih 7 kilograma viška. Nju je njen muž tretirao kao kraljicu, njihova ljubav se iz daleka vidjela.
Dok je mene moj izbegavao na široko, i rekao mi da sam debela. Čini mi se da sam ja svoj život uništila a ne ona. Sad joj zavidim."
