"Uvijek je bio najbolji na svijetu, činio me toliko srećnom da mislim da se više nikad tako neću osjećati"
"Uvijek je bio najbolji na svijetu, činio me toliko srećnom da mislim da se više nikad tako neću osjećati.
Odlučili smo da se uzmemo, jer smo htjeli dijete. Počeli smo da živimo sa njegovim roditeljima ("na kratko") i od tada se sve promijenilo.
Počeo je pakao. On me navodno štitio od njih, ali to je bilo psihički neizdržljivo. Saznali da sam trudna, ni to nije promijenilo njihovo ponašanje prema meni.
Otišla sam iz te kuće. On je u početku kukao, preteško mu, ne može bez mene. Nakon 10 dana žurke, splavovi, žene, kao da nikad postojala nisam.
Nije se sjetio da pita ni za trudnoću, kamoli za mene. Sa druge strane, svi mi pričaju da ne treba da rodim to dijete, da će mi život biti lakši bez njega, on ne zaslužuje da ga rodim...
Ali ja želim. I hoću. Samo ne znam gdje da nađem snagu da "izguram" ovo i odakle da počnem da krojim novi život. Osjećam se izgubljeno, kao da sam sama na svijetu."
