PROIZVEDENO U KINI JE NAJVEĆA LAŽ: Uopšte ne nosimo robu napravljenu u Kini, OVO JE PRAVA ISTINA
Na dosta odjeće koju nosimo stoji natpis „made in China“, međutim istina o porijeklu te garderobe je daleko mračnija.
Kineske tekstilne kompanije sve više koriste fabrike izvan svojih granica kako bi iskoristile jeftiniju radnu snagu, na isti način kao što to čini Zapad s Kinom. Ali, pritom oni varaju tržište – jer na odjeću stavljaju prepoznatljivu oznaku „Made in China“, a robu umjesto njih ustvari proizvode izrabljeni radnici u Sjevernoj Koreji, piše Reuters.
Kinezi sve više koriste fabrike, trgovce i firme u pograničnom gradu Dandongu, a potom robu nastalu tamo širom svijeta plasiraju kao svoju. Korištenje Sjeverne Koreje za proizvodnju jeftinije odjeće pokazuje da se, uprkos UN sankcijama nametnutim toj zemlji, Kim Jong Un uspijeva snaći uz pomoć „prijatelja“. Naime, sankcije zbog sjevernokorejskog nuklearnog programa ne odnose se na zabranu izvoza tekstila.
– Primamo narudžbe iz cijelog svijeta – otkrio je jedan korejsko-kineski biznismen iz Dandonga, grada na granici te dvije zemlje kroz koji se odvija većina trgovina Sjeverne Koreje. Poput većine ljudi koji su govorili o toj temi, tražio je da ostane anoniman zbog osjetljivosti cijele stvari. U Dandongu deluje dvadesetak agenata koji su posrednici između kineskih dobavljača i kupaca iz SAD-a, Evrope, Japana, Južne Koreje, Kanade i Rusije.
SUROVA REALNOST O SECOND HAND RADNJAMA: Mnogi kupuju ovdje, ali ne znaju PRAVU ISTINU!
– Često krajnji kupac nema pojma da se roba izrađuje u Sjevernoj Koreji – ističe izvor. Tekstil je druga najveća stavka u izvozu Sjeverne Koreje, nakon uglja i drugih ruda, a zarada od izvezenog tekstila iznosi 752 miliona dolara u 2016. Posljednje UN sankcije u potpunosti su zabranile izvor uglja, pa Severna Koreja zaista mora da se snađe a očigledno je kako se oslanjaju na Kinu u svome ekonomskom opstanku.
Kineski je izvoz porastao za oko 30 posto, odnosno 1,67 milijardu dolara u prvoj polovini godine, a većinom se radi o tkaninama i ostalim sirovinama iz kojih se u Sjevernoj Koreji proizvodi gotov proizvod spreman za tržište.
Australijska sportska marka Rip Kurl javno se izvinila prošle godine kad je otkriveno da je dio njihove skijaške opreme, označene kao „Made in China“, napravljen u Sjevernoj Koreji u jednoj od njihov fabrika. Rip Curl je okrivio dobavljača svoje odjeće za „outsourcing“ preko neovlašćenog kooperanta.
Međutim, trgovci i agenti u Dandongu kažu da je to široko rasprostranjena praksa. Proizvođači mogu uštedjeti do 75 posto izradom svoje odjeće u Sjevernoj Koreji, otkriva kineski trgovac. Neke od fabrika u Sjevernoj Koreji nalaze se u gradu Siniuju, a druge su locirane u okolini Pjongjanga. Završena odjeća najčešće se direktno šalje u kineske luke, gde se samo prepakuje i šalje dalje u svjetske luke koje su je naručile.Tekstilna proizvodnja u Sjevernoj je Koreji bila visoko razvijena sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su prve firme iz Holandije počele da trguju Korejom. Iako je došlo do pada proizvodnje, poslednjih je godina ponovno počela da raste. Mjesečna plata sjevernokorejskog radnika u tekstilnoj industriji je oko osamdeset dolara mjesečno, što znači da je proizvodnja za čak trideset posto jeftinija nego u Kini.
Osim toga, sjevernokorejski radnici mogu proizvesti 30 posto više odjeće svaki dan nego kineski radnik, otkriva kineski trgovac. Razlog za to, naravno, leži u izrabljivanju. U fabrikama Sjeverne Koreje, radnici ne idu na WC kad moraju, jer će inače usporiti cijelu liniju montaže. Zbog toga zaista postoje propisane pauze za WC, koje svi moraju poštovati.
Dodatan razlog zbog kojeg su sjevernokorejski radnici tako produktivni je njihovo uvjerenje da oni rade za boljitak svoje zemlje, a ne platu. Oni veruju kako to rade za svog vođu i bolje sutra, a njihove se plate razlikuju od onih u drugim azijskim zemljama. Recimo, dok je u Sjevernoj Koreji minimum 75 dolara na mjesec, a prosek 160 dolara na mjesec, u Kini su prosječne fabričke zarade od 450 do 750 dolara na mjesec.
(Novi.ba/Express)
