Kada sa kćerkom odem u radnju SVI NAS MRZE zbog UVREDA koje mi govori: Ali niko ne zna PRAVU ISTINU!

Kada čekamo u redu, dovoljna je jedna sitnica da nas dovede do ključanja od bijesa, a neposlušno dijete može vrlo lako da bude ta prelomna tačka. 

A šta da radite kada dete stalno kuka, a vi ste osuđeni na to da ga redovno vodite u radnju? 

Ispovijest ove majke baca drugačije svjetlo na ove situacije. 

– Konačno se dogodilo. Dok sam stajala u redu na kasi kako bih predala ček da platim kolica puna namirnica i malo vina, Sofi je stajala, pa sjedila, pa skakala u tim istim kolicima, kukajući zbog toga što sam joj zabranila da kupi kesicu čipsa jer mi je dok smo stajale u redu uvrijedila.

Ona je nemoguća i ja to znam. Uostalom, ja živim sa njom i njenim hiperaktivnim poremećajem koji joj ne da mira ni na trenutak, sve dok ne zaspi ili se desi nešto tako dramatično da joj skrene pažnju sa onoga što trenutno radi. Stajale smo u redu nekoliko minuta, ona je kukala i plakala, a ja je ignorisala.

Ne mogu da joj popustim jer ću tako ohrabriti to njeno nemoguće ponašanje. Mnogo puta sam izašla iz radnje ne kupivši ono što mi je trebalo, i to zbog nje. Zapravo, zbog nje nikada ne kupim baš sve što mi treba kako bismo što brže izašle napolje. Ali ovog puta sam riješila da izdržim do kraja.

Deseti put sam joj rekla da sjedne u kolica da ne bi pala, i u toku rasprave je žena u redu iza nas vrisnula „Aman više, daj joj neki keks i neka začepi više“. Mogla sam na to da odgovorim uljudno, mogla sam lijepo da joj objasnim da moja četvorogodišnja kćerka ima težak slučaj hiperaktivnog poremećaja, da sama podižem dvoje djece, da dajem sve od sebe i da sada nemamo drugog izbora osim da čekamo da nam kasirka otkuca račun. 

"Rekao mi je da ću mu rađati djecu dok god mu ne rodim sina, a evo kako je sve završilo na kraju"

Umjesto toga, rekla sam „ona ima četiri godine, a ti gledaj svoja posla“. Jedva sam čekala da platim i da pobjegnem iz radnje a da ne moram da pogledam nikoga u oči jer sam postala „ona osoba“ koju svi preziremo – osoba sa nesnosnim djetetom zbog koga pate svi u radnji.

Osoba za koju svi mislimo da je prosto lijena i neodgovorna jer ignoriše vrištanje djeteta. A ta osoba zna da ukoliko uradi bilo šta osim ignorisanja, stvar će biti još gora. Dok sam izlazila, plakala sam.

Ljuta sam, povrijeđena, uvrijeđena i prosto tužna jer bukvalno nemam ni jedno jedino lijepo iskustvo iz kupovine sa djecom. Dok u jednom trenutku, dok sam pakovala stvari, ka nama nije prišla žena i počela da priča sa Sofi.

– Ne, danas ne možeš da dobiješ čips. Moraš da budeš dobra zbog mame, treba joj da budeš dobra. Imam i ja djevojčicu, velika je kao i ti. Koliko imaš godina? Koliko tvoj brat ima godina? – ispitivala ju je i zabavljala. Iskreno, da je glavom i bradom antihrist, bila bih joj podjednako zahvalna za tu ljubaznost i saosjećanje kakvo još nisam doživjela.
Samo jedan komentar je dovoljan da vas slomi i nikad ne znate kroz šta prolaze ljudi oko vas. A isto tako je dovoljan i jedan mali komentar da mami uljepšate dan i pokažete dobrotu. Hvala što ste nas ispratili. Hvala što ste stali na moju stranu. Mi mame moramo da se držimo zajedno – kaže Tejlor u svojoj poruci.