NISTE SVJESNI ŠTA JEDETE: Žena iz Srbije radila u pekari i otkrila šta se događa u prostorijama gdje spremaju peciva, NEĆE VAM BITI DOBRO!
Izvjesna Milana iz Srbije otkrila je zastrašujuću istinu koja se dešava u kuhinjama pekara i skupocijenih restorana.
Naime, Milana i njen bivši dečko su dugo vremena radili kao kuhari, odnosno pekari u restoranima po Beogradu i Pančevu, gdje su zaticali nevjerovatne uslove u kojima se specijaliteti prave.
Ona je rekla kako nije neobično da se redovno bore sa bubašvabama i pacovima na mjestima gdje se sprema hrana, te da gazde ovih objekata ne mare za higijenske uslove dok god im dobro ide prodaja.
Milana je svoje iskustvo prenijela i studentima svih beogradskih univerziteta, koji su se bunili na kvalitet hrane u menzama, te je htjela da im približi zbog čega je to tako.
- Strpljivo sam šutila do sada, ali ne mogu, moram da prokomentarišem nešto u vezi sa ovom kritikom na račun menze. Imala sam to zadovoljstvo da jedan period života radim u pekarama, a otprilike u isto vrijeme (sve je to bilo pre 3-4-5 godina) moj bivši momak je radio u nekoliko restorana kao kuhar. Pobjegli smo iz te industrije i on i ja glavom bez obzira, a evo i zašto:
OVO JE MOGUĆE SAMO NA BALKANU: Kada je otac vidio rodni list kćerke, ZANIJEMIO JE!
Ti bureci od 100 dinara i pizze od 120 koje kupujete u pekari uglavnom se proizvode u prostorijama po kojima bubašvabe gamižu doslovno u rojevima, a protrči tu i tamo neki miš, pa i pacov. Radila sam u pekari u kojoj počneš da praviš sendviče i ako ti uđe mušterija i moraš te napola sačuvane sendviče da ostaviš na 5 minuta, kada se vratiš, po njima gmiže 10-ak bubašvaba – priča ona.
Ono što se uradi u takvoj situaciji je da rukom rasteraš bubašvabe, završiš sendvič i fino ga uviješ u celofan. Svaki hljeb / kifla itd. Koji padne na pod uredno se vraća na policu. One pečurke na pizzi se nikada ne peru prije upotrebe (a ja se pitala zašto sve djevojke koje rade u pekari imaju crne nokte - ne, ta prljavština ne može da se spere).
Radila sam u četiri pekare u Pančevu, u 03:00 je situacija bila ovakva, samo su u jednoj bili pristojni higijenski uslovi. A znate zašto? Zato što su imali malu proizvodnju, samo nekoliko vreća sa brašnom. Tamo gdje ima puno brašna ima i bubašvaba i pacova i dezinsekcije i deratizacije ne pomažu mnogo.
(Uvijek se sjetim jednog starijeg pekara iz Leskovca kada je pričao kako je ujutru zatekao „pacova kako hoda po testu ko čovjek“. Kada sam ga pitala da li je svuda tako rekao je „da, apsolutno, na 100% mjesta gdje sam radio“ , a čovjek je bio pred penzijom).
Mislila sam da je u restoranima bolje, naročito po BG-u, ali ne. Moj dečko je radio u jednom ekskluzivnom restoranu i sjećam se kada sam ga zvala i kada je on sav rastrojen rekao kako je sjeo da zapali cigaretu jer ga je mnogo uznemirio prizor 3 pacova koja su odjednom protrčala kroz kuhinju. (Do tada su se pojavljali individualno).
"Udala sam se prošle subote, jedva sam čekala da Bojan dođe, ali mi je svekrva rekla nešto STRAŠNO"