Srbin kupio fiću starog 40 godina, svi su mu se smijali kad je "dotjerao groblje", a danas je u Parizu i ovako izgleda (FOTO)
Jovan Jovanović (25) iz sela Bagrdan, nadomak Jagodine, veliki je ljubitelj automobila marke "fića", a svoju ljubav pretvorio je u avanturizam. On je autom starim 40 godina uspio da ode do Pariza.
Od malena su ga privlačili stari automobili, voljeo je non-stop da čačka ispod haube. Prvi susret sa "fićom" je bio sa njegovih 14 godina, kada su stariji drugari kupili taj auto i napravili kabriolet.
- Poslije izvjesnog vremena riješio sam da nabavim jednog. U susjednom selu sasvim slučajno sam vidio da jedan stoji ispod orahovog drveta. Odmah sam pitao vlasnika da mi proda, ali nije htio jer nije željeo da rizikuje, pošto je auto bio u raspadnutom stanju - prisjetio se Jovan.
Međutim, on je bio uporan mjesecima i uspio je da ga ubjedi, a prodavac nije htio da mu naplati ništa - dobio ga je na poklon. Nije bio u voznom stanju, pa ga je dovezao traktorom do kuće. Kada su auto videli roditelji i deda, njihove prve riječi bile su "šta si dotjerao to groblje".
SPAS U ZADNJI ČAS: Modni trikovi koje trebate da znate : Broj #2 nema cijenu
Uprkos svim tim negativnim komentarima i bez podrške uspio je da ga osposobi. Odradio je malo limariju i vozio se u dvorištu pošto fića nije imao papire.
KAKO JE "FIĆA" UŠAO U KRV
Poslije godinu dana, Jovan je položio vozački ispit, dodao još para i kupio drugog fiću, ali ovog puta sa papirima.
- Opet je bilo negativnih komentara, ali nisam obraćao pažnju na to. Bio sam uporan, danima sam radio oko auta. Upoznavao sam ga kao kada odem na sastanak sa djevojkom, bukvalno je ovo tako bilo, "ljubav na prvi pogled". Odjednom je ušlo u krv, kao ljubav i želja - rekao nam je ovaj veliki ljubitelj automobila marke fića.
Radio je i išao u školu, nije izlazio kao svi, kako bi uštedio novac za registraciju svog auta, koji je '77 godište. Vozio ga je ponosno, voljno i sa osmijehom do ušiju.
Svakog "fiću" kog je kupio, zaradio je "pošteno sa svojih 10 prstiju", pošto nije imao podršku ni od koga. Svake godine je pazario bar jedan auto ove marke, a 2018. godine kupio je oko 14 vozila, od tih jedan je kupljen bukvalno za gajbu piva, uzet sa njive. Trenutno sada ima sedam automobila neke za mijenjanje dijelova, a neke za dalju restauraciju.
Sanjao je ove automobile, kako ih kupuje, kako ide na skupove, bukvalno ih je zavoljeo. Oduvijek je imao želju da ode na neki dalji put njime, što se i ostvarilo.
- Prvi put sam išao za Makedoniju 27. avgusta 2017. sa drugarom, to je bilo oduševljenje. Osmijeh sa lica nisam skidao i nisam imao strah nimalo, tako da sam za početak prešao oko 700 km bez problema. Tada se javlja još veća želja i ljubav prema "fićama". Hteo sam da obiđem svet njime - rekao nam je Jovan.
Kada nije imao šta da radi na autu, jednostavno bi oborio prednje sjedište i legao, zažmurio i odmarao.
Ovaj obožavalac "fića" iz Srbije je u Parz otišao u septembru 2016. godine, jer su poslovne prilike bile pogodnije, ali teška srca je ostavio svoje automobile. Kaže da "samo što mu suza nije krenula", ali je rekao sebi - vratiću se.
Proveo je 7 mjeseci u Parizu i svakog dana je govorio sebi - srediću jednog i doći ću njim ovdje, u Francusku. Vratio se u Srbiju, ali ubrzo opet odlazi nazad u grad svjetlosti, gdje radi pet mjeseci i odlučuje da ode na odmor u svoje selo.
Čvrsto je riješio da sredi jednog i uputi se za Pariz njime. Sam bez pomoći radio je tri dana i noći oko limarije, pripreme i farbanja. Spremala se i Fićijada 14. avgusta u Jagodini, uspio je da ga završi do tada.
- Pitao sam starije vozače fiće za savjete za duži put, gdje treba da obratim pažnju promotora, dobijao sam razne odgovore, neki su mi rekli čak da je fića za otpad, ali uglavnom su bili odgovori "svaka čast, dečko, mlad si, ponesi svijećice, kablove, platine, kaiševe, karburator, prirubnice, đuntu i puni benzinom", poslušao sam svaki savjet - prisjetio se Jovan.
Tri dana pred polazak za Pariz planu se priključuje i njegov prijatelj "vjerni doktor", tako ga zovu, da mu pomogne da odrade mehanički sve što treba.
Kako je auto bio u prelaznoj godini iz starog u novi tim, morali su da zamijene nekoliko stvari na motoru - hladnjak, vodenu pumpu, stavio je kućište sa termostatom, dodao skalu sa pokazivačem temperature, zamijenili su lamelu, sipali novo ulje, antifriz - spakovali sve i čekao se trenutak polaska.
Na rastanku sa roditeljima, Jovan je primijetio da su "oni ljuti, namršteni, vidjela se ta nervoza i briga čime je on to krenuo na tako dalek put".
NA PUT PO EVROPI
Krenuo je 22. avgusta popodne, u Novom Sadu je pravio prvu pauzu. Potom je prešao srpsku, pa mađarsku granicu i ušao u Evorpsku uniju. Onda se desilo ono što je Jovan i očekivao.
- Vozio sam desnom trakom prosječnom brzinom 80km/h gdje je auto imao normalnu temperaturu od 80 do 85 stepeni. Svi su me preticali uglavnom su mahali, slikali ili sam im vidjeo samo osmijeh na licu. Poslije 15 sati vožnje stigao sam u Beč, gdje sam ostao nekoliko dana - ispričao je Jovan Jovanović.
Vožnja kroz Beč bila je neopisiva, na svakom semaforu nema ko ga nije pitao da li je fića na prodaju, a on je, naravno, odgovarao da nije. Na put je ponovo krenuo 29. avgusta popodne, napunio je rezervoar i izašao na auto-put gdje se nastavlja atrakcija "male narandžaste munje".
Usput ga je zaustavio vozač kamiona, Srbin, jer je mislio da je Jovan kupio Fiću od njegovog dede. Pozdravljali su ga u Salzburgu i Minhenu, jednostavno svuda je bio nesvakidašnja pojava.
- Stigavši u Pariz ispred stana gdje trenutno živim, ugasio sam motor, udahnuo i rekao sebi: "Jovane, uspio si". Suze su krenule, a u grudima te nešto steže, osjećaš vrelinu u tijelu. Vidiš ispred sebe veliki uspjeh, o kom si maštao da i ostvario si ga - bio je iskren Jovan.
"Fićko", kako ga od milošte Jovan zove, vozi se po Parizu uvijek kada vremenski uslovi to dozvoljavaju, a prešao je 2224 km bez ijednog kvara.
- Nikada ne bih mijenjao za bilo koje novije vozilo, jer "fića" se voli sve ostalo se vozi. Jedina i prava iskrena ljubav mi je ovaj auto. Rekao sam to 100 puta. Jedino me on nikada nije izneverio - zaključio je emotivnim riječima naš razgovor.
