NAKON ŠTO SE SUBAŠIĆ OPROSTIO OD VATRENIH, LOVREN MU POSLAO PORUKU: "Pa dosta je više..."

Ne stišavaju se reakcije nakon odlaska  Danijela Subašića  koji je treći srebreni vatreni koji se odlučio oprostiti od reprezentacije. 

Među prvima su se od njega putem Instagrama oprostili Ivan Rakitić, Šime Vrsaljko i Dario Srna. 

Nešto kasnije to je učinio i Dejan Lovren, koji je prvo poručio da je dosta opraštanja od reprezentacije, nakon čega se obratio i Subašiću.

-  Pa dosta više opraštanja od repke. Daj javite se u isto vrijeme da mogu objaviti neku zajedničku sliku, a ne pojedinačno. E moj fu*king years, neopisivo mi je drago bilo igrati s čovjekom poput tebe koji je uvijek nasmijan, pozitivan i veseo, a uz sve to odličan golman. Brate hvala na svemu - napisao je Lovren i oduševio pratitelje. 

Nakon Lovrena javio se i Vedran Ćorluka.

- Iskreno se nadam da je ovo zadnji oproštaj jer polako ponestaje riječi kojima bi opisao sve ove istinske nogometne veličine... Subi flegmo naša kakve nema, hvala ti što si mi čuvao leđa sve ove godine od mlade pa do ove stare reprezentacije , hvala ti što si naše greške pretvarao u velike obrane... veliki si vratar ali još veća ljudina... i moram priznati nije ti Monte Carlo loš grad za mirovinu. 

Postom se od Subašića oprostio se i  Lovre Kalinić.

- Brate moj! Prošli smo zajedno sve lijepe i manje lijepe trenutke kako klupske tako i reprezentativne, drago mi je da sam imao priliku biti rame uz rame s velikim čovjekom kao što si ti. Puno toga sam imao naučiti uz tebe, kako vratarski tako i životno. Ponosan sam na tebe jer si pravi primjer kako se poštenim radom i odnosom mogu napraviti velike stvari. Hvala ti za sve. Falit ćes.

 

Nakon što se danas  oprostio od dresa hrvatske nogometne reprezentacije, Subašić je objavio emotivnu poruku. 

Emotivnu oproštaju poruku golmana Hrvatske prenosimo u cijelosti:

"Dragi navijači hrvatske reprezentacije,

došlo je vrime da se i ja nakon 10 godina u reprezentaciji oprostim od najdražeg nam dresa. Bilo je ovo dugo putovanje, još od prvog poziva 2008. i ispunjenja sna jednog ‘golmančića’ iz Zadra, a potom puno truda i rada, kao i godine strpljenja na klupi da postanem broj jedan - odnosno meni omiljeni 23.

Želim od srca zahvaliti svim trenerima - od svakoga od vas sam puno naučio! Volio bih posebno spomenuti Slavena Bilića koji me prvi pozvao u reprezentaciju i Zlatka Dalića s kojim smo dogurali do tog nevjerojatnog srebra. Hvala puno svim ljudima u HNS-u i oko reprezentacije što su nam uvik bili tu pri ruci za sve što nam je tribalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi zadovoljni, sritni i zdravi.

Hvala mojoj obitelji i svim najmilijima koji su od prvoga dana bili uz mene i na koje sam se mogao osloniti u svim teškim trenucima, a takvih je također bilo dosta.

Ovu odluku donija sam puno prije Svjetskog prvenstva jer sam htio zaključiti reprezentativnu karijeru s nastupom na Svjetskom, što je bio jedan od mojih snova. Svatko od nas ima neki rok trajanja, i na nama je procijeniti koliko dugo možemo igrati. Možda sam mogao još jedan ciklus odigrati, ali to bi možda bilo previše. Ovako želim da moji dragi kolege koji čekaju svoju priliku ostvare svoje snove kao što sam i ja ostvario igrajući za Hrvatsku - na mladima svijet ostaje i oni su hrvatska budućnost.

Moj put je došao do tu, i do svjetskog srebra u svetom dresu za kojeg sam davao cilog sebe, časno i ponosno svaku utakmicu. Iako ih, doduše, nema puno, to je manje bitno - najvažnije od svega je da sam ispunjen i sritan čovik što sam moga igrati za moju domovinu i najlipši dres na svitu. Svi do jednoga smo budni sanjali tijekom onih nevjerojatnih dočeka u Zagrebu, mom Zadru i ciloj Hrvatskoj. To su bili najlipši, najemotivniji trenuci moje karijere koji su, zajedno s tih mjesec dana u Rusiji, obilježili i definirali moju priču u reprezentaciji.

Hvala svim suigračima, bez vas ništa ne bi imalo smisla. Proživljavali smo teške trenutke skupa, ali proveli isto tako zajedno puno lipih. Ovo zajedništvo, skromnost i prijateljstvo iz Rusije pamtit ću cili svoj život. O utakmicama neću pričati; pričali smo na terenu skupa, jedan za drugoga, bacali se na glavu, plakali od sriće, igrali pod injekcijama, gutali tablete k'o bombone, sve za nas, za naš dres, za naš narod, za našu povijesnu svjetsku srebrnu medalju.

Sva klupska natjecanja ne mogu se usporediti ni blizu igranju za hrvatsku reprezentaciju, osjećaju i emocijama pri intoniranju Lijepe naše prije svake utakmice.

Hvala vam svima od srca na bezuvjetnoj podršci!

Ona je ljubav koja ne može proć.

Zauvik jedan od Vas,

Vaš Suba

Iznad svih VATRENI 2018!"