PLJUVANJE PO TRAVNJAKU: Znate li zbog čega to nogometaši rade, POSTOJI DOBAR RAZLOG!
Nauka je objasnila zbog čega igrači po travnjaku pljuju vodu.
Kapetan Engleske momčadi Harry Kane, kao i brojni drugi nogometaši često na terenu, umjesto da popiju tekućinu, njome samo isperu usnu šupljinu te je ispljunu van.
I Cristiano Ronaldo tokom utakmice više pljuje nego što pije. Neki igrači, piše New York Times, ne žele patiti od nadutosti i samo se žele osvježiti radi vrućina, dok se kod drugih to "pljuvanje" čini gotovo namjerno i planski. Igrači preziru otkrivati tajne svojih fitnes režima, ali neki nutricionisti smatraju da koriste tehniku ispiranja ustiju otopinom ugljikohidrata.
Više od decenije rezultati u sportovima kod kojih je krucijalna izdržljivost pokazuju da sportaši mogu imati bolje performanse ako tokom natjecanja (ili treninga) isperu usta otopinom koja sadrži ugljikohidrate. Tajna je u tome, kažu, što receptori u ustima šalju signale centru za ugodu u mozgu, a mozak to shvati kao znak da je još energije na putu pa mišići mogu još malo "pogurati" i nema razloga da se osjećamo iscrpljeno.
Na neki način varamo mozak, to je taj mehanizam", kaže Asker Jeukendrup, sportski nutricionist i psiholog koji je, skupa s kolegama sa sveučilišta u Birminghamu, 2004. detektirao da ispiranje otopinom ugljikohidrata pomoglo biciklistima da jednu minutu ranije završe 40-kilometarsku etapu.
Ekipa Engleske odbila je razgovarati o svojim taktikama na svjetskom prvenstvu, gdje ih je tokom polufinala izbacila Hrvatska. No, osoba upoznata s režimom ekipe kaže kako je ispiranje otopinom ugljikohidrata nešto što je ekipa radila u prošlosti, te je to relativno standardna praksa.
Jedan fizioterapeut u Premijer Ligi kaže kako se taktika koristi za podizanje energije, kako bi se izbjegao osjećaj težine u želucu i izbjeglo grčeve. Jedan znanstvenik kaže kako nije nemoguće da se od gutanja te tekućine jako nadraži želudac, pa ju je bolje "progrgljati" i ispljunuti, piše Express.hr.
Istraživanja pokazuju kako je "idealan" scenarij grgljati tekućinu kojih desetak sekundi kako bi svi receptori na jeziku bili potpuno "uvjereni" da slijedi unos ugljikohidrata.
"Nadam se da ne umišljamo, i da je to sve stvarno i namjerno, jer to znači da je prava znanost ušla u sport", kaže Jeukendrup koji je sada profesor metaboličkih procesa na Loughborough University u Engleskoj.
Naravno i to je samo svojevrsno zavlačenje jer ne može održati igrače neograničeno dugo. Ugljikohidrati se u nekom trenutku moraju zaista unijeti kako mišići tijela ostaju bez glikogena, zaliha glukoze iz koje se "izvlači" energija tijekom fizičkih napora.
Jedno istraživanje pokazuje kako je samo ispiranje tekućinom idealno za aktivnosti između 30 minuta i sat vremena, no s obzirom da nogometne utakmice traju od 90 minuta do dva sata, ta bi tehnika mogla, zapravo, biti kriva. To kaže Lindsay Bottoms, fiziologinja sa sveučilišta Hertfordshire u Engleskoj.
"Trebali bi popiti malo te otopine, a ne pljuvati ju van. Da se mene pita, idealno je deset sekundi je držati u ustima, a onda i progutati kako bi se postigao najbolji učinak", kaže Bottoms.
Istraživanja na ovu temu tek su u začecima, a nogometašima dodatni problem stvara i to što nemaju mnogo vremena tijekom utakmice za konzumiranje tekućine, a neka istraživanja kažu da je idealna količina otopine ugljikohidrata koja se mora konzumirati veća od količine tekućine koja se popije tijekom cijele utakmice.
Iako je jasno da mišići dobiju ekstra "šut" energije pitanje je, kaže Jeukendrup, utječe li to na tehniku igre, dodavanje, pucanje, taktiziranje i druge stvari. Je li dodatna količina ugljikohidrata zaslužna za penale koje su "odradili" u utakmici s Kolumbijom , ili je to ipak malo "nategnuto"?
"Ne bih baš išao tako daleko, ne želimo preuzeti taj uspjeh", kaže uz smijeh Ian Rollo, glavni znanstvenik za Gatorade Sports Science Institute u Velikoj Britaniji.
"No, ispiranje ili unošenje ugljikohidrata ne može škoditi, a ne treba zanemariti niti placebo efekt, pa zašto si onda ne pomoći na svaki mogući način", kaže Rollo.