AMERIKANKA OBJAVILA POST O KOJEM SVI PRIČAJU: "Kako da vam objasnim da trebate brinuti o drugim ljudima"
Amerikanka Kayla Chadwick objavila je zanimljiv članak za Huffington Post na temu kako trebamo brinuti o drugim ljudima.
"Kao i većina Amerikanaca, umorna sam od politike. Odnosno, da budem preciznija, umorna sam od političkih prepirki.
Ne radi se o tome da mi je ponestalo argumenata ili dokaza koji bi podržali moju političku perspektivu, ali jednostavno postoji taj kamen spoticanja na koji nailazim uvijek kada pokušavam doprijeti do nekog sa drugačijim viđenjem, kada dođe do te teške komunikacije.
Ne znam kako da objasnim nekome zašto bi trebalo brinuti o drugim ljudima.
Lično, nemam ništa protiv toga da platim dodatnih 4.3 posto cijene hamburgera ako će zbog toga osoba koja je taj hamburger napravila za mene imati od čega da prehrani svoju porodicu. Ako niste voljni dati dodatnih 17 centi za Big Mac, onda ste potpuno drugačija osoba od mene.
Nemam ništa protiv plaćanja poreza ako će ta sredstva ići školama, iako nemam djece i ne planiram ih imati, zato što smatram da svako dijete zaslužuje kvalitetno, besplatno obrazovanje. Ako se to vama čini nepravično ili nerazumno, vi i ja se nikada nećemo složiti.
Ako moram da odvojim još malo od svake plate da bi moji sugrađani Amerikanci imali pristup zdravstvenoj njezi, platit ću. Siromaštvo ne bi trebala biti smrtna kazna u najbogatijoj zemlji na svijetu. Ako je vama uredu to što hiljade ljudi umiru od izlječivih bolesti samo da bi najbogatiji među nama mogli priskrbiti sebi još veće bogatstvo, između naših stavova postoji jaz koji nikada nećemo premostiti.
Ne znam kako da ubijedim nekoga kako da iskusi osnovnu ljudsku emociju – empatiju. Nemam snage za vođenje još jednog razgovora s još jednom osobom kojoj ne smeta to što vidi milione ljudi koji bespotrebno pate ako to podrazumijeva smanjenje poreza, koje svakako neće ni osjetiti.
Ne mogu više ulaziti u političke debate s takvim ljudima. Naše neslaganje nije samo političko nego fundamentalno razilaženje mišljenja po pitanju života u društvu, po pitanju čovjekove dobrote, i po pitanju važnosti svega toga.
Postoje mnogi praktični razlozi za povećanje minimalne plaće (radnici kojima je rad pravično nadoknađen obično bolje rade), finansiranje javnih škola (svi su sigurniji kada javnost zna čitati i kritički razmišljati), i osiguranje pristupa zdravstvenoj njezi za svakog Amerikanca (epidemije bolesti koje se mogu preventirati veoma su nepoželjne).
Ako pomaganje vašim sugrađanima da obezbijede osnovne stvari za svoju porodicu, obrazuju se i imaju pristup doktoru nije dovoljan razlog da finansirate te stvari, onda vam više nemam šta reći.
Ne mogu nekog natjerati da se brine o tome šta se dešava drugim bićima oko njega. Činjenica da je ta otuđenost i okrutnost tako normalizovana u diskursu određene političke partije razarajuća je i užasavajuća.
Stav „ja imam svoje, ti me ne interesuješ“ Američka desnica nameće stanovništvu već decenijama, ali poticanje zakonskih izmjena koje će nanijeti direktnu štetu najranjivijim članovima ovog društva izrazito je bezosjećajno.
Možda je uvijek bilo ovako. Relativno sam mlada, stoga možda tek svjedočim ovoj okorjelosti. Možda je pojava društvenih mreža razotkrila i iznijela na vidjelo ove gnusne namjere – hiljade i hiljade ljudi sa svojih društvenih naloga brane politike koje će otežati njiov život i to je nevjerovatno gledati.
Ne znam šta se promijenilo, ako se išta uopće promijenilo, i nemam jednostavne odgovore. Ali ono što znam jeste da sam gotova s ubjeđivanjem hordi sebičnih, okrutnih ljudi da bi trebali pogledati oko sebe.
Uzaludnost nije dobra za moj krvni pritisak, a sudeći po tome kako se stvari razvijaju neću još dugo imati zdravstveno osiguranje."