83% mladih naučnika-srednjoškolaca u Americi su djeca imigranata

Šta bi izgubili ako imigranti više ne bi mogli doći u Ameriku.

Iznenađujuće je, ali jedna od najbitnijih stvari koje bi Amerika izgubila su doprinosi njihove djece.

Studija provedena od strane National Foundation for American Policy pokazuje da su čak 88% (33 od 40 ) finalista takmičenja Intel Science Talent Search 2016 djeca imigranata. Takmičenje se organizuje na godišnjem nivou a organizator je Society for Science & the Public, i to je vodeće naučno takmičenje za srednjoškolce u SAD. Prošle godine takmičenje je promijenilo naziv u Regeneron Science Talent Search i nova grupa od 40 finalista – sljedeća generacija američkih naučnika, inžinjera i matematičara – takmičila se u glavnom gradu Washingtonu.

Djeca-finalisti takmičenja iz 2016. godine dolaze iz porodica koje su tu ili zbog posla ili zbog porodičnih veza. Čak 75% takmičara finalista imaju roditelje koji su u Americi radili sa H-1B vizom i eventualno postali nosioci zelene karte i državljani SAD. Sedmoro djece potječe iz porodica gdje su oba roditelja rođena u SAD.

Jednostavnije rečeno – čak i ako nekadašnji nosioci H-1B vize predstavljaju manje od 1% populacije u SAD, vjerovatnoća je bila četiri puta veća da će njihovo dijete biti finalist na takmičenju 2016. godine nego što će to biti dijete čija su oba roditelja rođena u SAD.

Veća je bila vjerovatnoća da će djeca roditelja koji su nekada bili internacionalni studenti biti finalisti takmičenja nego djeca domorodaca. Ukupno 27 od 40 djece, 68%, ima jednog roditelja koji je u SAD došao kao internacionalni student. To znači da ako internacionalni studenti ne mogu ostati u Americi poslije diplomiranja Amerika će ostati bez potencijalno značajnih doprinosa njihove djece. 

Tri finalista potječu od roditelja koji su došli u Ameriku u sklopu programa povezivanja imigrantskih porodica (iako je riječ o 4 roditelja, ako se računa imigrant u programu spajanja porodice koji se vjenčao sa nosiocem H-1B vize).

Među 40 finalista takmičenja bilo je i 14 djece čija su oba roditelja rođena u Indiji, oba roditelja 11 djece su rođeni u Kini, a oba roditelja sedmoro djece rođena su u SAD. Ljudi rođeni u Kini i Indiji predstavljaju samo 1% populacije SAD prema podacima Pew Research Center.

Pored Kine, Indije i SAD, mnogo je zemalja iz kojih dolaze roditelji djece finalista na ovom takmičenju, uključujući Kanadu, Kipar, Iran, Japan, Nigeriju, Singaput, Južnu Koreju i Tajvan.

Dokazi upućuju na to da djeca imigranata imaju sve jači uticaj na nauku u Americi. Šezdeset posto finalista na takmičenju 2004. godine imali su barem jednog roditelja imigranta. Sedam godina kasnije, 2011. godine, takve djece je bilo 28 od 40 ili 70 %. Na takmičenju 2016. godine, taj broj se povećao na 33 ili 83 % djece koji imaju barem jednog roditelja imigranta.

To naučno takmičenje mnogi zovu i Nobelova nagrada za juniore i više od 95% pobjednika na ovom takmičenju nastavljaju graditi karijeru u nauci, a 70% njih doktorira ili magistrira na polju nauke. Mnogi studenti koje sam intervjuirao nadaju se da će pokrenuti vlastite kompanije.

Sedam od devet nagrada 2016. godine dodijeljeno je djeci imigranata, uključujući nagrade za prvo mjesto na polju inovativnosti i istraživanja. Amol Punjabi osvojio je prvu nagradu za razvoj softvera kojeg mogu koristiti farmaceutske kompanije u borbi protiv raka i srčanih bolesti.

Djeca imigranata među finalistima koje sam ja intervjuirao razumiju žrtve koje su njihovi roditelji podnijeli da bi njima omogućili bolji život. Važno je zapamtiti da su sva ta djeca, bez obzira na to da li su rođena ovdje ili su ovdje odgojena, Amerikanci baš kao i svi koji se takvima smatraju.

Augusta Uwamanzu-Nna cijeni sve što su njeni roditelji nigerijskog porijekla uradili da bi njoj omogućili najbolje moguće obrazovanje.

„Toliko toga su žrtvovali za mene,“ kaže Augusta koja je eksperimentisala s načinima da se unaprijede svojstva cementa s praktičnim primjenama među kojima je i prevencija izlijevanja nafte.

„Moj otac je je odrastao tokom građanskog rata u Nigeriji i nije mogao priuštiti obrazovanje.“

Uprkos preprekama, Augustin otac Tobias Nna pobijedio je izglede i iškolovao se za fizioterapeuta. Došao je u SAD sa H-1B vizom. „Cilj našeg dolaska u Ameriku bilo je stvaranje prilike za našu djecu da se obrazuju, da imaju pristup žurnalima i kompjuterima,“ rekao mi je Tobias Nna. „Sretan sam što su iskoristili te prilike.“

„To što sam vidjela šta su moji roditelji radili da bi stvorili bolji životza svoju djecu inspirisalo me da uradim sve što mogu da uspijem,“ rekla je Augusta. „Ovo je zemlja mogućnosti.“