Kako da pročitate više knjiga ove godine?

Koliko čitate?

Većinu mog odraslov života čitao sam otprilike pet knjiga godišnje – ako sam imao sreće. Pročitao bih knjigu-dvije na odmoru i uvijek sam imao nekoliko knjiga koje bi se mjesecima premještale po kući.

Prošle godine sam iznenadio sam sebe i pročitao 50 knjiga. Ove godine namjeravam ih pročitati 100. Nikad se nisam osjećao kreativnije i življe u svim poljima života. Osjećam se kao da sam interesantniji, kao da sam bolji otac, a i moje pisanje se dramatično popravilo. To što sam počeo čitati više bila je domina koja je oborila nekoliko drugih. 

Trebao sam to uraditi i ranije. 

Zašto sam čekao 20 godina?

Današnji svijet stvoren je za brzo prelijetanje teksta umjesto čitanja s razumijevanjem, stoga mi je trebalo dosta vremena da identifikujem promjene u svom načinu čitanja. Nijedna od tih promjena nema veze s brzinom. Ustvari sam poprilično spor čitalac.

Dat ću vam nekoliko savjeta.

Ako želite više čitati, pogledajte šta sam ja uradio:

Čitajte kod kuće. Psiholog Roy Baumeister i njegove kolege su 1998. godine izveli svoj poznati eksperiment sa čokoladnim kolačićima i rotkvicom. Podijelili su sudionike u tri grupe i od njih tražili da ništa ne jedu tri sata prije eksperimenta. Prvoj grupi su dali čokoladne kolačiće i rotkvice i rekli im da smiju pojesti samo rotkvice. Drugoj grupi su daličokoladne kolačiće i rotkvice i rekli su im da smiju jesti šta god žee. Treća grupa nije dobila nikakvu hranu. Naposlijetku, sve tri grupe su trebale riješiti nemoguću zagonetku – vidjeti ko će duže izdržati. Nije iznenađujuće da je prva grupa sudionika koji su morali uložiti svu snagu volje da se drže podalje od kolačića prva popustila. 
Kakve ovo veze ima sa čitanjem? Ja razmišljam o televiziji u dnevnom boravku kao o tanjiru čokoladnih kolačića. Toliko zanimljivih televizijskih emisija nas izazivaju i bore se s našom voljom da čitamo knjige.

Poema „Televizija“ pjesnika Roalda Dahla govori sve: „O, molimo, preklinjemo, molimo/izbacite vašu televiziju/i na njeno mjesto možete postaviti/prelijepu policu za knjige na zid.“
Prošle godine moja supruga i ja premjestili smo naš jedini TV u mračni, nedovršeni podruim i na zid pored ulaznih vrata smo postavili policu za knjige. Sada tu policu stalno gledamo, prolazimo pored nje, i dodirujemo je desetke puta na dan. TV ne palimo osim kad igraju Toronto Blue Jays ili kada Netflix izbaci novu sezonu serije House of Cards. 

Javno se obavežite. U izvornoj knjizi Uticaj: Psihologija nagovaranja, Robert Cialdini podijelio je psihološku studiju koja pokazuje da kada se ljudi oklade u utrku mnogo više vjeruju u šanse svog konja nego što su vjerovali nekoliko trenutaka prije oklade. Nadalje, on objašnjava kako je obavezivanje jedno od šest velikih oružja društvenog uticaja. Zašto ne možemo misliti o sebi kao o konjima ua utrku? Možete postaviti okladu tako što ćete otvoriti nalog na Goodreads ili Reco, sprijateljiti se s nekoliko kolega i prijatelja, i osvježiti profil svaki put kada pročitate neku knjigu. Možete i napraviti email listu ljudi kojima ćete poslati kratak sadržaj knjiga koje ste pročitali. Ja to radim svaki mjesec sa svojim mjesečnim književnim klubom. Ideju sam preuzeo od autora bestselera Ryana Holidaya, koji ima odličnu listu za čitanje.

Pronađite nekoliko pouzdanih, probranih listi. Izdavačka industrija objavi preko 50,000 knjiga godišnje. Imate li vi vremena da pregledate preko hiljadu novih knjiga svake sedmice?

Niko nema toliko vremena i zato koristimo usluge kao što je Amazon Reviews. Ipak, da li bi se trebali oslanjati na liste koje su sastavili prodavci? Ukoliko ste poput mene i volite „osoblje bira“ odjel u nezavisnim knjižarama, onda znate da nema ništa bolje od biranja knjige koja je nečiji favorit. Može biti jednako jesnodtavno pronaći neke probrane liste baš kao što je jednostavno i napraviti email listu, te uz malo truda i traženja možete pronaći baš onu listu koja zadovoljava vaš ukus. Neke od listi koje ja volim su lista Bill Gatesa, Dereka Siversa i Tima Ferrisa, koji je prikupio i dosta preporuka od gostiju u njegovom podkastu.

Promijenite način razmišljanja kad je u pitanju odustajanje. Jedna stvar je odustati od knjige i osjećati se loše zbog toga, druga stvar je odustati od knjige i biti ponosan na to. Sve što trebate jeste promijeniti način na koji razmišljate o odustajanju. Samo recite sebi: prestat ću čitati ovu knjigu koja mi se ne sviđa i početi čitati sljedeći dragulj. Jedan članak koji vam može pomoći da promijenite način razmišljanja je „The Tail End“ koji je napisao Tim Urban. Taj članak sadrži prikaz koliko knjiga ćete pročitati do kraja života. Kada u potpunosti svarite taj broj, bit ćete spremni boriti se kroz džunglu da bi došli do oaze koja je pred vama. 

Ja odustanem od tri ili četiri knjige na svaku knjigu koju pročitam. Prije nego što kupim neku knjigu odradim „test od pet stranica“ (provejrim ton, tempo, jezik) i onda odustanem od te knjige ako prestanem čitati već na pola puta.

Usmjerite svoj novac na pravo mjesto. Godinama sam bio pretplaćen na New York Times i pet drugih novina. Rotirao sam pretplate da bi stalno dobijao nešto novo poštom. Nakon povratka s dugog odmora na kojem sam konačno imao dovoljno vremena da se posvetim knjigama, shvatio sam da me ta površna priroda čitanja novina sprečava da čitam nešto s većim razumijevanjem. Stoga sam otkazao sve svoje pretplate. 

Osim što sam oslobodio svoj um, također sam i uštedio 500 dolara godišnje. S tim novcem možete kupiti oko 50 knjiga svake godine. Šta bih radije imao 10 ili 20 godina poslije_ veliku kolekciju knjiga koje sam pročitao i iz kojih sam nešto naučio ili gomilu starih novina? I ne zaboravite lokalnu biblioteku. Preuzmite Library Extension za svoj preglednik i možete vidjeti koje knjige su dostupne besplatno u vašoj biblioteci.

Ne ustručavajte se promjena. Shvatio sam da sam godinama mislio o svojoj polici za knjige kao o nečemu što je fiksirano, kao o nekom umjetničkom predmetu – eo je tu, pored vaze s cvijećem. Sada o svojoj polici za knjige razmišljam kao o dinamičnom organizmu. Stalno se mijenja. Stalno se premješta. Svake sedmice dodam barem pet knjiga na policu i riješim se ri ili četiri knjige. Knjige nabavljam u biblioteci, u knjižari koja prodaje rabljene knjige, u lokalnim marketima i naravno putem interneta. Knjiga se rješavamo tako što ih dajemo prijateljima, prodajemo knjižari koja prodaje rabljene knjige, ili ih doniramo biblioteci. Ta dinamika dovodi do toga da uvijek dolazim do police umjesto da samo prođem pored nje. Kao posljedica toga, čitam mnogo više.

Čitajte knjige od papira. Možda se pitate zašto jednostavno ne čitam e-knjige na mobilnim uređajima te tako uštedim sebi vrijeme i trud uložen u donošenje i odnošenje knjiga. U vrijeme kad su naše kolekcije filmova i fotografija uglavnom digitalne, postoji nešto „prizemno“ u posjedovanju rastuće kolekcije knjiga kod kuće. Ako želite neku dubinu, to je lijep fizički prikaz evolucije i promjena u našem razmišljanju kako čitamo. Budući da većina nas gleda u ekrane po cijeli dan, držanje prave knjige u rukama može biti dobrodošla promjena.

Primijenite pravilo 10,000 koraka. Jedan prijatelj mi je jednom ispričao priču koja me se mnogo dojmila. Po toj priči, Stephen King je navodno savjetovao svima da čitaju barem pet sati dnevno. Moj prijatelj je rekao: pa to je glupost, ko to može uraditi? Nekoliko godina poslije, bio je u Maineu na odmoru. Čekao je u redu ispred kina sa svojom djevojkom i u redu ispred njega stajao je niko drugi do Stephen King! Svo vrijeme dok su čekali u redu u ruci mu je bila knjiga koju je čitao. Kad su ušli u kino, King je i dalje čitao dok su se svjetla polako gasila. Kada su se svjetla upalila, ponovo je otvorio knjigu. Čitao je čak i dok je izlazio iz kina. Stephen King nije potvrdio ovu priču. Ipak, mislim da je poruka te priče veoma važna. U suštini, možete čitati mnogo više. Tokom cijelog dana postoje minute koje možete uhvatiti i posvetiti čitanju, i na kraju će se nakupiti dosta takvih minuta.

Ovo na neki način podsjeća na pravilo 10,000 koraka. Hodajte do trgovine, parkirajte malo dalje, igrajte potjere s djecom oko kuće i bum – eto vaših 10,000 koraka.
Isto je i sa čitanjem.

Kad sam ja ustvari čitao tih pet knjiga godišnje većinu svog života? Na odmorima i tokom dugih letova. „Jao, ima ću dosta vremena, bolje je da uzmem nekoliko knjiga!“, tako sam razmišljao.

Kad čitam sada? Svo vrijeme. Nekoliko stranica sad, nekoliko poslije. U torbi nosim knjigu gdje god da krenem. Uglavnom čitam dokumentarnu literaturu ujutro, kad je moj um spreman za učenje, a fikciju čitam uvečer prije spavanja, kad trebam odmoriti um i pobjeći od stvarnosti. Čitanje nekoliko stranica u slobodno vrijeme tokom cijelog dana veoma je značajno.

Sretno s čitanjem!