A onda Željin, stadion gledam...
Na današnji dan, prije 22 godine odigrana je historijska utakmica na Grbavici, popularnoj Dolini čupova. Naime, tog 2. maja 1996. godine sastali su se vječiti rivali Željezničar i Sarajevo. To je bio i konačni povratak "plavih“ u svoj dom nakon gotovo četiri godine, jer je tokom agresije na BiH stadion bio okupiran. Mnogi su sanjali taj dan povratka na Grbavicu, a sudbina je htijela da nekolicina nas, koji smo bili u blizini nje tokom agresije i kao u Tifinoj pjesmi gledali Željin stadion – ponos svoj, svjedočimo tom historijskom sportskom događaju, u različitim ulogama.
Moja malenkost, zajedno za plavo-bordo i neutralnim kolegama Sinanom Sinanovićem, Almirom Sokolovićem, Zlatkom Šarićem, Tončijem Markovićem, Rešadom Mamelom , Harisom Dedovićem i rahmetli Fuadom Krvavcom.
Edin Sprečo, legenda Želje, član prve šampionske generacije 1971/72, aktivan u odbrani grada Sarajeva i države BiH, izašao je prije početka utakmice sa prvim predsjednikom Republike Bosne i Hercegovine Alijom Izetbegovićem, koji je i izveo početni udarac. Upravo ka rahmetli Izetbegoviću je prvi strijelac na utakmici, dijete Grbavice, Bulent Biščević trčao i pozdravljajući ga, proslavio vodeći pogodak za Željezničar. Bio je to 33. minut. Slobodan udarac izveo je aktuelni trener plavih Admir Adžem, loptu je samo nakratko odbio Mirsad Dedić, a popularni Buki je glavom pospremio u neobranjenu mrežu prema južnoj tribini najvjernijih navijača Želje. Na odmor se otišlo sa minimalnim vodstvom plavih, čiji su navijači na poluvremenu bili itetako raspoloženi.
U nastavku utakmice, nošeni velikom podrškom svojih navijača na istočnoj i dijelu sjeverne tribine, bordo tim je uspio da izjednači. U 57. minuti sjajan kontranapad gostiju preko Aldina Ćenana i Emira Granova. Uslijedit će pas ka Dženanu Ušćupliću koji preciznim udarcem sa vrha kaznenog prostora maestralno pogađa gol domaćeg golmana Adnana Guše za 1:1. To je bio i konačan rezultat 66. prvenstvenog meča, u to vrijeme dva najtrofejnija bosanskohercegovačka tima.
Tog 2. maja na skoro srušenoj Grbavici okupilo se blizu 20 hiljada gledalaca. Čuvena zapadna drvena tribina nije više postojala, jer je bila potpuno izgorila još 4. maja 1992. godine. Sjeverna tribina je bila u funkciji, mada, također, devastirana, ali nekako je pripremljena da primi plavo i bordo navijače koji su tog majskog dana zadovoljni napustili, doslovno razorenu Grbavicu. Jeste da su ratni ožiljci bili vidljivi u svakom kutu Doline ćupova, na istočnoj i južnoj tribini, no radost, ponos i zadovoljstvo osjetili su se u zraku. Jer, gradski derbi živi vječno i pjesma Grbavica...
„A onda Željin, stadion gledam, vidim ponos svoj, život cu dati, al' tebe ne dam, jer ti si život moj“.
Stadion Grbavica. Gledalaca 20.000. Sudija Marko Mrkić (Tuzla). Pomočnici Mijo Maričević (Živinice) i Izet Čejvanović (Tuzla). Strijelci: 1:0 - Biščević (33). 1:1 – Uščuplić (57).
Željezničar: Gušo, Biščević, Adžem, Fatić, Memić, Kurt, Jahić, Muharemović, Kunić, Žerić i Pehlivanović.
Sarajevo: Dedić, Elkaz, Uščuplić (Selimović), Hošić, Dalipagić, Mujkić, Gogalić, Džaviti (Granov), Ćenan (Ferhatović), Hrvat i Herco.
Piše: Muhamed Bikić, Novi.ba