Doktori su je 3 godine uvjeravali da bolest njene kćerke NE POSTOJI: Onda je jedne noći rekla "Mama, idem ja sad" i UMRLA

Očajna majka odlučila se na bolan korak - objavila je slike svoje kćerke dok je umirala kako bi dokazala da bolest od koje je djevojka bolovala zaista postoji - iako ljekari tvrde drugačije.

Kaže da je gledala kako joj kćerka umire zbog lekara koji su je uvjeravali da njena bolest ne postoji.

Merin Kroft iz Velike Britanije umrla je 10 dana nakon svog 21. rođendana. Mjesecima je nestajala, i pred kraj života imala je manje od 38 kilograma.

Njena majka Kler kaže da je Merin posljednje tri godine života provela u krevetu. Bolovala je, kaže, od mialgične encefalopatije, odnosno sindroma hroničnog umora.

Kler je do zaključka da joj kćerka boluje od toga došla na osnovu svojih istraživanja. Ljekari su joj sporili da se radi o tome, a ona je riješila da objavi slike svoje umiruće kćerke kako bi im dokazala da griješe.

- Merin je željela da što više ljudi zna za ovu strašnu bolest, ali se u isto vrijeme i stidjela što boluje od nje. Često bi, kada je pitaju od čega boluje, rekla da ima neku neuro-imunu bolest". To je radila zbog stigme koja vlada kada se spomene sindrom hroničnog umora. Želim da to promijenim - kaže Kler.

Sve je počelo kada je Merin imala 15 godina. Odjednom, stopala, ruke i lice počeli su da joj otiču. Mislili su da je u pitanju infekcija ili alergija. Međutim, nijedan antibiotik nije pomagao, naprotiv - situacija je bivala sve gora. Onda je usljedio strahovit umor. Djevojčica je stalno bila toliko umorna da je Kler na kraju morala da da otkaz kako bi se cijelog dana brinula o njoj.

- Od kad se rodila, stalno je bila puna energije. Uvijek je bila u pokretu i pravila nevolje. A tada, došla bi iz škole, legla na kauč i spavala šest sati. I bivalo je sve gore i gore - prisjeća se Kler.

Vodila je kćerku kod psihijatara i neurologa i svi su sumnjali da je Merina bolest psihička. U jednom trenutku uvjeravali su je i da ima histeriju.

- Kada sam spomenula sindrom hroničnog umora, jedan ljekar rekao mi je da može da da tu dijagnozu tek kad isključimo bukvalno sve druge bolesti. Drugi mi je rekao da "ne vjeruje u sindrom hroničnog umora" i svi ostali reagovali su na sličan način - kaže Kler.

Inače, o sindromu hroničnog umora često se govori kao o "japijevskom gripu" jer je je jedan od simptoma stalni umor. Nekada se javlja i poslije infekcije, a Merin je patila od mononukleoze neposredno prije nego što će postati hronično umorna.

- To je bila stalna borba. Svjetska zdravstvena organizacija od šezdrsetih godina prošlog vijeka prepoznaje mialgičnu encefalopatiju kao neurološku bolest, ali ljekari u nju ne vjeruju - kaže Kler.

Stalno su, kaže, mislili da stanje njihove djevojčice ne može da postane gore - i uvijek je bivalo gore.

- Stalno je bila u bolovima. Na kraju nismo smjeli ni da je dotaknemo, sve ju je boljelo. Imala je nula energije. Nije imala snage ni da jede, pa su je hranili kroz cjevčice - kaže Kler.

Na kraju je dobila infekciju zbog koje više nije mogla da bude na cjevčicama za hranjenje.

- Tada je riješila da ne želi da se vraća u bolnicu. Znala je koje će biti posljedice toga. Izdržala je tri mjeseca, i bila je to čista tortura. Noć kada je umrla, pozvala me je u svoju sobu. Posljednja stvar koju mi je rekla bila je "Idem ja sad" - kaže Kler.

(metro.co.uk)