Kako je 12 tinejdžera izmislilo šator za beskućnike na solarnu energiju

Kiosk
Kako je 12 tinejdžera izmislilo šator za beskućnike na solarnu energiju
Ljudi žive na glavnoj magistrali blizu škole, u obližnjem parku, ispod rampi i mostova u rodnom gradu Daniele Orozco, San Fernando koji se nalazi oko 20 milja sjeverozapadno od centra Los Angelesa. U dolini San Fernando, broj beskućnika je od prošle godine porastao za 36% na 7.094 ljudi, prema podacima iz Agencije za Beskućnike u Los Angelesu.

Ljudi žive na glavnoj magistrali blizu škole, u obližnjem parku, ispod rampi i mostova u rodnom gradu Daniele Orozco, San Fernando koji se nalazi oko 20 milja sjeverozapadno od centra Los Angelesa. U dolini San Fernando, broj beskućnika je od prošle godine porastao za 36% na 7.094 ljudi, prema podacima iz Agencije za Beskućnike u Los Angelesu.

Daniela i njeni prijatelji su željeli pomoći, ali davanje novca nije bila opcija. 

"Mi dolazimo iz porodica sa niskim prihodima, zbog toga im ne možemo dati novac", kazao je predsjenik učenika.

"Željeli smo ponuditi nešto mimo novca", dodala je Danielina kolegica iz razreda, Veronica Gonzalez.

To je bila polazna tačka za njihov izum: šator na solarni pogon koji se savije i sklopi u ruksak. Učenice iz srednje škole nikada ranije nisu obavljale inžinjerske radove, ali su uz pomoć YouTube-a, Google-a i mnogih probavanja i grešaka na kraju uspjele.

One se nadaju se da će jednog dana, njihov šator poboljšati život beskućnika u njihovoj zajednici.

Tinejdžerke, od kojih ni jedna prije nije imala dodira sa kodiranjem, lemljenjem, šivenjem ili 3D štampanjem, su udružile snage i osvojile 10.000 dolara od Lemelson-MIT programa kako bi izgradile svoj izum.

Kada su imale problema sa solarnim panelom gledale su YouTube video snimke. Isto tako ako ne bi mogle da otkriju šablon za šav, googlale su.

"Učite nove stvari o kojima nikada prije niste ni čuli ili čak razmišljali", kaže Chelly Chavez, koja je naučila programski jezik C ++ da bi odradila tehnički dio poslova za šator. Šator ima svjetla na dugme, dva USB ulaza, mikro-USB ulaz, a djevojke su čak testirale i UVC osvjetljenje na tajmeru za odbrojavanje.

Djevojčice rade na projektu šest dana u nedelji, udružuju se čak i na zimskim i proljetnim pauzama. Napravile su dva prototipa šatora, ali prvi je sada u komadima. Postavile su ga kroz ringer za kontrolu kvaliteta, cijepale ga nožem, potapale ga u vodi i gazile po njemu.

One nemaju konkretne planove za budućnost svog izuma nakon MIT prezentacije koja će biti 16. juna , ali se nadaju da će se na kraju taj šator masovno proizvoditi.

Grant od 10.000 dolara od Lemelson-MIT programa može pokriti samo troškove izuma, ali ne i putvanje u Cambridge, Massachusetts, gdje će se vršiti prezentaciju. Zbog toga su DIY Girls prikupili dodatnih 15.000 dolara da pošalju tim u MIT, troškove koje porodice devojaka ne bi mogle snositi. 

 

Novo