"Užasno sam razočarana jer se osjećam kao višak u kući"

Studiram u inostranstvu. Sada sam četvrta godina.

Prve dvije godine kad je raspust i kad sam se vraćala kući kod roditelja najviše na mjesec dana bili su srećni i jedva čekali da dodjem kao i ja. Zadnjih godinu dana kada odem kući, primjećujem da im smetam, da nekako ne mogu više da me podnesu u kući.

Čak mi je majka rekla da idem, da se oni svađaju zbog mene. A ja ništa ne pričam, ne svađam se sa njima, čak se uvijek smijem, donosim poklone i ponašam se kao i prije.

Ne znam u čemu je problem? Ne znam šta se desilo? Otac mi jedva kaže ćao. I da ne pričam kakvih je tu sve uvreda bilo.

Užasno sam razočarana jer se osjećam kao višak u kući. Mislim da neću više da idem kući. I poslije se naši ljudi pitaju kad se djetetu nešto desi zašto? Kako?