POTRESNA ISPOVIJEST: ‘Umjesto da sam ostala zbog svoje djece, bilo je očito da moram otići upravo zbog njih’

Ona je odlučila otići od svoje obitelji za njihovo dobro. Iako misli kako je sebična, njezin čin je zapravo vrlo nesebičan, a spasio je samu obitelj. Ovo je njezina priča

“Ja sam mama troje djece i ostavila sam njih i muža. Danas nisam doma da uspavam svoje dečke. Tata će ih uspavati, dok ja sjedim sama u svojem stanu malo niže u ulici.

Sve se počelo raspadati

Zamišljam scenu: Blizanci se trude nagovoriti tatu da gledaju televiziju još deset minuta, dok četverogodišnjak izmišlja izlike zašto se ustao iz kreveta. Njihov se tata trudi ostati strpljiv u cijeloj situaciji.

Htjela bih svim srcem da sam tamo, ali nisam i ne mogu biti. Ne mogu biti toliko sebična. Biti u vezi s jednim od najboljih osoba koje sam ikada upoznala nas je na kraju uništilo.

Zadnjih godinu dana uvjerila sam sama sebe da moram ostati u braku zbog sinova. Mislila sam da se moram ponovno zaljubiti u muža i natjerati njega da se zaljubi u mene… Zbog djece. Bila sam opsjednuta s držanjem obitelji na okupu, bez obzira na sve. Pomislila bih kako se uopće usuđujem biti sebična i razmišljati o odlasku.

Znala sam da moram spasiti obitelj. Moram ostati i posložiti sve na svoje mjesto. Mislila sam da je to ispravan način. Živjeti sretno pod istim krovom sa psom. Sve dok se naša mala zajednica nije počela raspadati.

Postalo je nemoguće

Uskoro bi se svaki dan pojavio neki problem, neka nova svađa. Na početku su bile male, čak i neprimjetne. Gledala sam na njih kao na normalnu pojavu u jednoj obitelji. Mislila sam da ćemo prebroditi probleme i nastaviti živjeti sretno. Nažalost smo s vremenom počeli uništavati jedno drugoga. Ljubav je nestala i zamijenila ju je rastuća ljutnja. Uskoro je bilo nemoguće glumiti ljubav.

Počeli smo se suočavati s problemima, svatko na svoj način. Ja sam odabrala alkohol, a on ignoriranje. Kada bi došlo do svađe svatko je otišao u svoju sobu. Kupila sam si veliki pokrivač, sakrila se ispod njega i natočila si pivo, dva ili tri. Gledala bih tako dečke i znala da ovo nema smisla.

Život nam je postao sve teži, a svađe češće. Bili smo oboje iscrpljeni, emocionalno nestabilni i umirali smo iznutra. Ovo je stanje kada se mnogi pitaju ‘što je pošlo po krivu’, ali nije ni bitno. Barem ne sada. Nije bitno što je pošlo po krivu. Radi se o tome kako to popraviti. Bitno je prepoznati da se nešto događa s vezom i riješiti to što prije. Nema potrebe objašnjavati kako je došlo do ljutnje.

Bitna su djeca

Shvatila sam da ne želim da djeca žive u takvoj zajednici. Shvatila sam da moram otići da bih sve spasila. Umjesto da sam ostala zbog svoje djece, bilo je očito da moram otići upravo zbog njih. Najbitnije je da oni rastu u zdravom okružju gdje će biti sretni i razvijati se, a naša zajednica to nije bila.

Nemoguće je voljeti i cijeniti drugu osobu dok ne voliš i ne cijeniš sam sebe.

Moji su dečki u dobrim rukama. S muškarcem su koji ih voli, a kada ću ih ja uzeti u ponedjeljak isto tako ću im pružiti svu ljubav koju zaslužuju.

I tako sada sjedim tu sebično sama. Izabrala sam voljeti nas toliko jako da sam pustila samu ideju naše savršene obitelji. Odlučila sam voljeti svojeg muža toliko jako da sam ga oslobodila. Odlučila sam voljeti sebe dovoljno jako da sam otišla.”

(Net.hr)