' Uvijek sam bila odbačena, kao da im nisam sestra, nikada me nisu gledali kao nekog svog, niti su me voljeli'

Od nas četvero, treće sam dijete. Uvijek sam bila odbačena, kao da im nisam sestra, nikada me nisu gledali kao nekog svog, niti su me voljeli. Pokušavala sam da se uklopim, uvijek sam im pomagala kada je to bilo potrebno, davala sam im svaki dinar koji bih dobila od roditelja da im ne bi falilo, a prije svega toga voljela sam ih više od sebe.. sve to da bih trpila uvrede i ponižavanja zbog toga što nisam dovoljno lijepa, što imam akne i što nisam zgodna. Prestala sam da im se obraćam, četiri godine nisam progovorila riječ sa njima, odselila sam se u Beograd zbog faksa, akni sam se rešila nakon godinu dana pokušavanja, zgodna sam i prije svega zadovoljna sobom, svojim uspjesima na fakultetu i što imam posao. Sa roditeljima se takođe ne čujem, jer su sve to posmatrali sa strane, sve moje proplakane noći, sve njihove uvrede, sve! Sretnija sam kao nikada prije, a za njih ne želim ni da čujem. Kada završim fakultet planiram otići u inostranstvo da nastavim sa ovim lijepim životom bez suza.