Govor koji će vam promijeniti život: Nikada nije kasno da ostvarite svoje snove!
Prvog dana akademske godine među mladim brucošima u učionici je sjedila i 87-godišnja Rose.
Mnogi su bili u čudu. Nije im bilo jasno šta 87-godišnja žena radi na fakultetu. Ali Rose je ubrzo postala omiljena među studentima.
Prilikom upoznavanje začuđene kolege su je upitale: Šta radite u tako mladoj dobi na fakultetu? Rose im je u šali odgovorila da traži bogatog supruga s kojim će se vjenčati i imati dvoje djece. Uvijek sam sanjala da se fakultetski obrazujem, a sada ispunjavam svoj san, rekla im je kada su pitali šta ju je motivisalo.
Rose je postala vrlo popularna i svi studenti su se s njom rado družili, provodili vrijeme s njom, diskutirali o životu, svakodnevnici, obavezama. Na kraju semestra su je pozvali da održi govor:
„Ne prestajemo se igrati jer smo stari. Starimo, jer se prestajemo igrati. Postoje samo četiri ključa sreće. Morate se smijati i pronaći u svakome danu razlog za osmijeh. Morate imati san. Kada izgubite san, umirete. Postoji toliko ljudi koji hodaju uokolo i životare, a koji su već mrtvi da to i ne znaju.
Velika je razlika između starenja i odrastanja.
Ako imaš devetnaest godina i provedeš čitavu godinu u krevetu, ne radeći ništa, napunićeš dvadeset godina. Ako ja sa osamdeset i sedam godina ostanem cijelu godinu u krevetu ne radeći ništa, napuniću osamdeset i osam godina.
Svi možemo ostariti. Za to nije potreban nikakav talenat niti sposobnost. Ideja je da odrastemo tražeći priliku u promjeni.
Ne žalite ni za čim.
Stariji ljudi ne žale za onim što su uradili, već za onim što nisu. Jedini ljudi koji se boje smrti su oni koji žale ili se kaju.“
Godine su prolazile, a Rose je završila fakultet i dobila svoju diplomu. Sedmicu nakon što je diplomirala, Rose je mirno umrla u snu. Gotovo dvije tisuće studenata došlo je na sahranu, ženi koja je primjerom pokazala kako treba slijediti svoje snove neovisno o godinama.
Bila priča istinita ili ne, poruka je važna: Smijte se svaki dan i slijedite svoje snove!