''Prošlo je od toga 25 godina i ja još uvijek ne mogu sve to zaboraviti''

Sa 15 godina sam bila u bolnici zbog krajnika. U sobi je bila jedna žena sa bebom, koja je imala veliku izraslinu iza uha. Kada god je ta žena išla da se istušira, popriča sa svojima tokom posjete, ja bih čuvala bebicu. Poslije nedjelju dana dobili su uput za bolnicu u drugom gradu. Ja sam ih ispratila do taksija, žena i njen muž su nosili stvari, a ja bebicu. Kad sam trebala da je dam njenoj mami, ona se toliko čvrsto držala za moju pidžamu i kosu, da smo je jedva odvojili. Poslije par mjeseci, na putu do škole sretnem slučajno tu ženu i pitam je za bebu. Ona mi kaže da je beba imala zloćudni tumor i da je umrla. Ja umjesto da izjavim saučešće, počela sam nekontrolisano da plačem. Žena me zagrlila i počela da tješi. A znam da je situacija trebala biti obrnuta. Prošlo je od toga 25 godina i ja još uvijek ne mogu sve to zaboraviti. Pomislim u sebi:"Počivaj u miru, anđele mali."