"Sinoć sam se vraćala iz druge smjene i čekala autobus "

Živim u Pančevu, a radim u Beogradu. Sinoć sam se vraćala iz druge smjene i čekala autobus koji u 23.40 polazi sa Pančevačkog mosta. Kada je autobus stigao shvatila sam da mi nema novčanika. Vjerovatno me je neko izdžepario u GSP-u. Počela sam da paničim sama sa sobom, a onda sam otišla malo dalje da nazovem tatu i zamolim ga da dođe po mene, jer nisam mogla da platim kartu. Jedan momak je shvatio šta se dešava, prišao i rekao mi: "Kontam da si izgubila novčanik ili nešto tako. Ajde, dođi, ja ću to da regulišem." Bila sam van sebe od bijesa i očaja jer su mi u novčaniku mjesečne karte, lična karta i dvije bankovne kartice i sve ću to sad morati opet da vadim i plaćam. Sjedjela sam u autobusu i bukvalno plakala. Toliko sam se pogubila da nisam lijepo ni vidjela tog dečka, niti sam vidjela gdje je sjeo, tako da nisam uspjela da mu se zahvalim. Sad ovo pišem toliko u detalje, nadajući se da će on ovo pročitati, jer želim da mu se zahvalim iz sveg srca.