Odgoj djece danas

Kažu da je danas teži život nego prije. Drugi se pak ne slažu. No ono oko čega se definitivno većina slaže jest da je odgojiti dijete danas mnogo teže no što je bilo prije i to ne tako davno. Zašto bi tome bilo tako? Kapitalizam je učinio svoje, s njim u paru konzumerizam, sve viši standard i zahtjevi življenja. Sve više radimo, sve manje vremena imamo za sebe i bližnje. Navodno se potiče individualizam, no u isto vrijeme, što to znači? Posvećujemo li se više sebi, jesmo li sretniji, zadovoljniji životom? Ili samo više vremena ulažemo u vlastiti posao, a sebe definiramo kroz isti?

A onda, biološki i socijalni sat rade svoje i unatoč tom ludom tempu, osjećamo potrebu za zasnivanjem obitelji. I osnujemo istu. Ni sami možda nismo na čisto što smo, tko smo, možda nam ni odnos s partnerom nije bajan, a tempo života ostaje isti. Dijete odrasta i svakim danom, htjeli mi to ili ne, pod utjecajem je siline podražaja, što pozitivnih, što negativnih. Kao i odrasla osoba koja se nekako naučila štititi, dijete to još nije usvojilo i veoma je lako poskliznuti se i ne biti dočekan, niti na noge, niti na tuđu ruku podrške.

Dani idu, tempo života vodi svoju priču, roditelji se svađaju, razvode, djeca su žrtve nasilja u vrtićima, školama; druga djeca vlastitu nemoć rješavaju tako što druge maltretiraju, teško se koncentriraju, ništa ih ne zanima, neke pak sve zanima. Mnogima je škola preteška, a drugima „prelagana i glupa“. Razlozi ovakvih i mnogih drugih situacija mogu biti brojni i uz cijeli „paket“ u kojem dijete treba naučiti živjeti i preživljavati, normalna je stvar da treba pomoć kako bi sigurnije kročilo prema naprijed.

Upravo stoga, bez panike i straha, s dodatnom dozom staloženosti i znanja, trebamo odgajati dijete, u skladu s kontekstom u kojem je rođen, zajedno sa svim njegovim dobrim i lošim stranama.