Stupica za...

U iščekivanju odgovora austrijskih istražno-sudskih organa na prošlosedmični dopis portala Novi.ba u vezi poslovanja Novomatica - u kojem smo tražili odgovore na istrage i afere koje su pratile rad ovog vodećeg europskog koncerna za igre na sreću u njihovoj matičnoj domovini - vrijedi ukazati na neke činjenice koje, u suštini, Novomaticu pomažu da u industriji igara na sreću zauzimaju poziciju na kojoj se nalaze. U tom smislu ne treba ići dalje od granica BiH, jer ono što dolazi kao splet saznanja i fakata sasvim je dovoljno da ogoli načine stjecanja financijske moći i izvlačenja milionskih suma novca. Prije svega, Novomaticovi aparati (trenutačno ih je 1500) koji su dio poslovnog paketa te firme i Lutrije BiH- koja se u cijeloj priči oko ulaska i rasta autrijskog koncerna na bh. tržištu pokazala kao skupina amatera okupljenih oko nižerazrednog trećeligaša koji izlazi na megdan Barceloni– takoreći nisu oporezovani! Praktično, na ime poreza odlazi svega 5% i to na razliku uplate i isplate. Sve drugo, a toga je jako puno, ide u kasu Novomatica. A, dobit je daleko od zanemarljive.

Dakle, nakon što su gotovo pa (ne)oporezovani, ovi aparati čiji je zvanični naziv „VLT“,Novomaticu donose enorman prihod prikazan kroz sljedeće. Uvriježena je praksa, a odstupanja od navedenog su mala, da se podjela ukupne dobiti računa prema principu 65% - 35% u korist vlasnika aparata. Kadaznamo kako je vlasnik aparata Novomatic to nas onda dovodi do začaranog kruga u kojem jedan od dva partnera uvijek zarađuje i odnosi, a drugi vječito tavori i zadovoljava se ponuđenim mrvicama sa stola. Praktično, ulaskom na bh. i tržište zemalja regiona Novomatic je sebi priskrbio najbolju startnu poziciju i prateće uvjete. To u jednu ruku, gledajući njihov interes, i ne bi trebalo, niti smjelo biti sporno. Međutim, sporno je kada se stvaraju zakonski okviri koji tako nešto omogućuju, odnosno kada se protežiraju oni zakoni prema kojima, jednom, nakaradnouspostavljena praksa postajeopće pravilo. Doduše, samo za odabrane. Tako, u prijedlogu izmjena Zakona o igrama na sreću niko ne pominje VLT aparate i njihovo oporezivanje na određene dobitke i slično, što se teško može objasniti željom države za uređenjem kompletnog tržišta igara na sreću. Više to podsjeća ili miriše na utjecaj lobija i političkih centara moći koji u cijeloj priči gledaju vlastiti interes, a zauzvrat nude isprazne floskule. Jer, gledajući samo VLT aparate i način njihovog(ne)oporezivanja ispada kao da u njih niti ko ubacuje novac, niti iz njih izlaze hiljade, stotine hiljada maraka... Pa ih onda, sukladno navedenom, niko ni ne pominje, a, kad je tako, onda ih ni zakon ne tretira. Ili, ukoliko posmatramo histeriju oko usvajanja zakona kojim su obuhvaćeni domaći kladioničari,i pogledamo tišinu koja prati Novomaticovo prisustvo na tržištu BiH onda se sasvim realnim i umjesnim čini zaključak prema kojem je pozadina dvomjesečne agitacije na izmjene zakona o igrama na sreću, zapravo pokušaj da se igrači preusmjere iz domaćih kladioničarskih ruku pod okrilje Novomatica. Austrijanci tako u tišini, daleko od vike i graje koja je podignuta u vezi sa cijelom ovom pričom, zadovoljno sjede i trljaju ruke uživajući u performansu pojedinih zastupnika Federalnog parlamenta čekajući ih, zašto ne pretpostaviti, da im se pridruže za bogatom trpezom...

I za kraj nešto sasvim neuobičajeno. Priča o kladionicama i klađenju, te svemu što ta igra na sreću nosi sa sobom, s vremena na vrijeme, tematizira se u vjerskim objektima kroz obraćanje vjernicima. Te poruke su oštre i uglavnom idu u smjerusvega lošeg što klađenje nosi za sobom. No, ono što je tokom hutbe u travničkoj džamiji Kalibunar na temu klađenju rekao dr. Esmir Halilović uistinuzvuči šokantno. Isječak govora profesora Halilovića prenosimo u cijelosti.