Gloria Lujanović za Novi.ba: Ne može se svaka borba za institucionalnu ravnopravnost smatrati "podjelom Bosne"
Novi.ba: Poštovana Glorija, nedavno je publikovana studija “Federalizam,ravnopravnost, održivost” Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara. Da li ste je čitali i šta mislite o njenom sadržaju?
Lujanović: Da, studija je veoma podjednako i hrvatskom političkom biću u BiH kao i najširoj akademskoj i znanstvenoj zajednici jer prvi put imamo ozbiljno navedene argumentirane koncepte i legitimne modele preuređenja pravno-političkog sustava BiH temeljene na načelima multinacionalnog federalizma i konsocijacijske demokracije. Upravo to dodatno doprinosi artikulaciji težnji hrvatske društveno-političke zajednice i njenih legitimnih predstavnika kao i svim drugim partnerima i sudionicima procesa vezanih za rješavanje pitanja institucionalne neravnopravnosti konstitutivnih naroda, izbornog zakona i svih drugih neuralgičnih točaka naših društava.
Međutim, kako to nažalost u bh. društvima biva, oni koji BiH uporno odbijaju tretirati kao složenu,višenacionalnu i pluralnu državu, i za studiju IDPI-ja komentirali su (Trnka i Genjac, jutrošnja reakcija u Avazu ) kako vodi ka “podjeli Bosne”. Upravo je zbog ovakvih reakcija, IDPI-jeva studija je važna ne samo kao stručno analtični skup modela i rješenja BiH nego je dokazala kako još uvijek postoje komunisti islamske provinijencije u političkom, društvenom i medijskom Sarajevu koji na svako bavljenje institucionalnom ravnopravnošću i konzumacijom načela konstitutivnosti , vide “podjelu Bosne”, “iscrtavanje karata” itd. Smatrajući kako eksluzivitet na prava i aposlutne istine imaju upravo oni te na taj način narušavaju demokratski društveno-politički ambijent.
Novi.ba: Dobro, a vi ste nezadovoljni kojim podjelama?
Lujanović: Problemi hrvatske političke zajednice u BiH uopćeno počinju i završavaju upravo na slučaju Komšiću, preglasavanjem i matematici da pet bude trećina od 17. Upravo su takve političke nepravde dovele između ostalog i do problema s recimo raspodjelom javnih prihoda. Na taj način se ekonomski demotiviraju hrvatska područja poput Viteza i Kiseljaka a favoriziraju ekonomski pasivna kao što je Donji Vakuf.
Novi.ba: Ako tu nema rješenja, kako onda naći rješenje za Mostar?
Lujanović: Smatram kako nije politički korektno govoriti o rješavanju pitanja Mostara bez da se u istim tim govorima, reakcijama ne govori i o Travniku. Ta dva grada moramo vezati jedan za drugog, njihove političke budućnosti oko reustroja nije moguće sagledavati posebno. Pa tako Bakir Izetbegović zahtijeva određeni stupanj političke autonomije mostarskih Bošnjaka dok slične zahtjeve travničkih Hrvata osporava i smatra “rušilačkim faktorom”. U ovoj licemjernoj političkoj igri svesredno mu pomaže i SDP.