Sitarski: Federalizacija BiH dovest će do stvaranja jedinstvenog bh. građanstva

Institut za društveno-politička istraživanja iz Mostara nedavno je objavio studiju u kojoj predlaže reorganizaciju BiH po federalističko-konsocijacijskom modelu. O tome zašto bi ovaj model bio najedekvatniji za BiH, reakcijama na studiju, političkim odnosima unutar zemlje te posljedicama koje bi po društvo imala federalizacija Bosne i Hercegovine, razgovarali smo sa Milanom Sitarskim, jednim od autora ove studije.

U studiji o preuređenju BiH Instituta za društveno-politička istraživanja u čijoj izradi ste učestvovali, predlaže se konsocijacijsko-federalistički model za BiH. Zašto mislite da je to najadekvatniji model za našu zemlju?

Zato što modeli utemeljeni na načelima federalizma i konsocijacije osiguravaju najbolju moguću ravnotežu između elemenata suodlučivanja u domeni zajedničke, to jest podijeljene uprave, i samoodlučivanja u domeni samouprave konstitutivnih jedinica, što su u BiH svakako konstitutivni narodi. Federalistički i konsocijacijski aranžmani su primjereni visoko pluralnim državama, što BiH svakako jeste, a jednostavno su nužni ukoliko takve države žele izgraditi funkcionalan demokratski poredak, oko čega postoji neporecivi, barem formalni konsenzus ovdašnjih elita. Ti aranžmani su, naravno, veoma raznovrsni u svjetskoj i europskoj komparativnoj praksi, teritorijalni i neteritorijalni, a u BiH se trebaju primijeniti sukladno specifičnostima zemlje, njezine političke i društvene tradicije, realnog stanja stvari u njoj, te trenutno važećem ustavnom okviru.

Nakon izdavanja studije dobili ste vrlo ozbiljne optužbe da model koji predlažete zapravo vodi u dalju dezintegraciju BiH i cementiranje etničkih podjela. Imaju li te tvrdnje utemeljenost?

Te su tvrdnje potpuno neutemeljene, jer jedino federalizam i konsocijacija sprečavaju pogubne društvene i političke posljedice dvaju ekstrema između kojih BiH predugo oscilira – unitarizma s jedne, te separatizma, nekada ublaženog do razine konfederalizma, s druge strane. Takvo je osciliranje prouzročilo predugo opstajanje, pa i produbljivanje i pojačavanje nacionalnih podjela, a njegov bi nastavak ozbiljno ugrozio i perspektivu same demokracije u BiH, da ne spominjemo koheziju, europske integracije i elementarnu stabilnost zemlje.
 

Dakle, vi tvrdite da bi federalizacijom zapravo došlo do brže intergacije društva i smiravanja tenzija i separatističkih težnji?

Tačno. Upravo bi uvođenje učinkovitih federalističkih i konsocijacijskih modela moglo dovesti do pojačanja međunacionalnog povjerenja i sniženja tenzija i distance, a možda i trasirati put utemeljenju interkulturnog bosanskohercegovačkog građanstva, čemu unitarističke snage streme tek deklarativno, a u stvarnosti je to njihovo stremljenje ekstremno neučinkovito i kontraproduktivno, ili pak neiskreno.

Također ste primali i optužbe da vaša studija nije dovoljno naučna jer se previše bavi dnevno-političkim rješenjima. Kako ovo komentarišete?

Čini mi se da je veliki broj ljudi u BiH, ail i cijeloj regiji, vrlo nesklon djelovanju izvan izuzetno usko shvaćenih i rigidno definiranih polja akademske znanosti ili pak „čiste politike“. Mi smo izradili jednu primijenjenu studiju, koja teži optimalnoj primjeni znanstvenih znanja i teorija, tumačenih na najkreativniji mogući način, u rješavanju vrlo konkretnih teških društvenih i političkih problema ove zemlje. Da takav pristup nisu ranije primjenjivali neki akteri, kako znanstveni tako i politički, u zemljama stabilne demokracije, u tim bi zemljama i danas vjerojatno bio na snazi feudalizam ili apsolutizam, teorijski podržan od strane skolastičkih znanstvenika koji bi pri tom bili potpuno dosljedni u poštivanju tadašnjih akademskih uzusa. 

Možete li u kratkim crtama opisati kako bi BiH izgledala da se implementira vaš plan? U kakvoj bismo državi živjeli? Koliko i kakvih federalnih jedinica bismo imali, kako bi se birali predstavnici, kakve bi bile nadležnosti različitih nivoa vlasti...?

Mi predlažemo ustavno prepoznavanje faktički manjinskog statusa svim dijelovima konstitutivnih naroda koji žive u administrativno-teritorijalnim jedinicama u kojima njihov narod nije većinski, tako što bi se uvela ustavna kategorija konstitutivnih manjina, te uvođenje mehanizama neteritorijalne autonomije koji bi konstitutivnim manjinama omogućili efektivno uživanje svih prava neovisno o tome gdje žive. Nužnim smatramo i da se sva tijela vlasti koja su namijenjena političkom predstavljanju konstitutivnih naroda biraju na način da njihovo predstavljanje bude legitimno, tj. da predstavnici uživaju političku podršku onih koje predstavljaju. To se može osigurati uvođenjem teritorijalnih ili neteritorijalnih izbornih jedinica ili područja za izbor članova Predsjedništva BiH, te prilagođavanjem sastava domova naroda, na svim razinama gdje oni postoje, realnom teritorijalnom rasporedu pripadnika konstitutivnih naroda, ali i Ostalih, kako bi neovisno o svojoj brojnosti svi oni mogli na neporecivo legitiman način, svojim a ne glasovima drugih, birati izaslanike u svojim klubovima. Najzad, teritorijalni ustroj težimo pojednostaviti i učiniti učinkovitijim, kao i primjerenijim postojanju tri konstitutivna naroda, prije svega okrupnjavanjem županija u FBiH uz uvjet njihovog teritorijalnog kontinuiteta, uz mogućnost demokratskog odlučivanja općina i gradova o pripajanju tako nastalim novim ili pak starim županijama uz postojanje istog teritorijalnog uvjeta. Etničku podjelu bismo nastojali ublažiti proširenjem primjene ustavnog koncepta distrikta i na razinu FBiH.
 

Zbog čega mnogi bošnjački krugovi, usudit ću se reći, odbijaju i samu pomisao na mogućnost federalnog rješenja za BiH, reagujući najčešće krajnje emotivno i impulsivno na svaki prijedlog koji bi išao u pravcu federalizacije? Kada dođe do ovakvih tema čini se da do izražaja mnogo više dolaze emotivni nego naučni argumenti...

Ne samo da emotivni argumenti često nadvladavaju znanstvene, već i političke, ali je to u velikoj mjeri i očekivano u zemlji koja je prije tek malo više od dvije decenije prošla kroz stravičan rat, praćen i genocidom nad Bošnjacima u Srebrenici i stradanjima skoro cijelog stanovništva neovisno o nacionalnoj pripadnosti... 

Upravo vam je između ostalog i to zamjerano, što se u studiji u donošenju zaključaka niste osvrtali na posljednji rat koji i krerirao današnju dejtonsku BiH, kao i što ne spominjete genocid u Srebrenici koji se desio na teritoriji RS-a...

Mi se nadamo da će demistifikacija i skidanje tabua sa naših, ali i rješenja koja predlažu drugi, dovesti do preko potrebne racionalne argumentirane debate i do usvajanja nekih među tim rješenjima, što iziskuje hrabre i promišljene odluke domaćih političkih elita na izgradnji konsenzusa. Upravo tome mi pokušavamo dati doprinos, kako bi se BiH od rata udaljila i u masovno psihološkom smislu, koliko god to teško bilo. A genocid nismo spominjali u studiji jer je ona ipak primarno fokusirana na pitanja društvenog ustroja i funkcioniranja političkog života, u kome su, toga smo svjesni, genocid i drugi ratni zločini na žalost još uvijek relevantne teme. 

 Vjerujete li da bi u slučaju provođenja vašeg prijedloga došlo i do veće političke pluralizacije u BiH, prvenstveno u hrvatskom narodu u kojem je, nakon izbora Komšića u Predsjedništvo i formiranja platformaške vlade, došlo do plebiscitarnog okupljanja oko HDZ-a?

Smatramo da bi dosljedna primjena federalističkih i konsocijacijskih institucionalnih aranžmana na ustroj BiH dovela do oslobađanja svih potencijala političkog pluralizma u cijelom građanstvu, kako među političarima i ostalim građanima koji pripadaju konstitutivnim narodima, tako i među ostalima. U sadašnjem stanju je politički pluralizam, čak i tamo gdje ga na formalnoj razini ima, u najvećoj mjeri suštinski sputan žestokim međunacionalnim sporovima.
 

Mislite li da u skorijoj budućnosti može doći do realizacije u praksi vašeg modela, ili barem nečega sličnog njemu? I sami ste svjesni da bi većina stranaka sa sjedištem u Sarajevu potpisala političko samoubistvo kada bi pristali na ovakvo rješenje?

Kada je general De Gaulle odlučio priznati neovisnost Alžira, na njega je čak izveden i atentat, srećom neuspješan, ali je francuski narod iznenadio mnoge prognozere time što mu je na narednim izborima povjerio novi mandat. Smatram da nikako ne treba podcjenjivati zrelost bošnjačkog naroda i njegovu sposobnost da realno procjeni svoje interese na način da oni ne proturječe interesima drugih, već su s njima usklađeni. Naravno da pod time ni na koji način ne podrazumijevam neovisnost bilo kojeg dijela BiH, ali njezinu dosljednu federalizaciju svakako. Svojevrsni balast bliske i teške prošlosti svakako ometa poželjne procese, ali europeizacija okruženja, pa i samog bosanskohercegovačkog društva, ipak povećava šanse za predugo odlaganu dominaciju trezvenih i konstruktivnih pristupa na ovdašnjoj političkoj sceni.