Balkanci na meti snobovskog rasizma
Na društvenim mrežama se prije koji dan pojavio još jedan “ultragenijalni” tekst koji, u manje od 400 riječi opisuje “prirodu” Balkanaca * Većina Balkanaca je tako "retardirana, neodgovorna, obmanuta i finansijski nepismena"
Izvjsni Nenad Bakić je preneo anonimni komentar sa svoga bloga, o tome koliko su Balkanci “neupućeni, finasijski nepismeni i neodogovorni.” Naravno, nakon stotina i hiljada sherova ovog rasističkog idiotizma, sa anonimnim autorom se možemo složiti samo u jednom: Balkanci, ili barem većina onih koji mogu lajkovati ovava i slična uopštena smeća su neupućeni.
Samo neupućena osoba može aplaudirati na izvalu da su Balkanci “emotivno vezani za firme koje su u vlasništvu države”. “Balkanci”, tačnije oni Balkanci koji rade u takvim firmama za njih nisu vezani emotivno nego interesno, budući da periferni oblici kapitalizma opstaju zahvaljujući zaduživanju i pretrpavanju državnih preduzeća i institucija u cilju održavanja kakve-takve potrošnje za obilje uvezenih stranih proizvoda. S druge strane, autor idiotskog upisa, kao da zaboravlja da, nasuprot, navodno, povlaštenim radnicima državnih firmi (od kojih su mnoge daleko od toga da redovno isplaćuju plate i uplaćuju dopronose), postoji i ogromna populacija onih Balkanaca koji su ogorčeni jer imaju manje od spomenutih "emotivno vezanih" Balkanaca i koji jeda čekaju da tu skupinu ljudi, autorasistički, uvrste uimaginarne Balkance, jer su, tobože, oni, uzrok svih njihovih muka sa "lažnim" kapitalizmom. Stvar je, međutim, daleko kompleksnija od sentimentalnosti i mržnje prema javnim preduzećima, posebno ako ih pod svojom vlašću imaju isti oni birokrati koji druguju sa naprednim biznismenima, koji svojim uposlenicima isplaćuju mizerije. Do obrata u sistemu ne dlazi lako, ali ko, dođavola, snosi odgovornost?
“Balkanci” za ovakvo stanje ne mogu snositi odogovornost koju im na nos nabijaju samomrzeći internet snobovi sa završenim kursom menadžmenta. Zapravo niko na svijetu, pa ni Balkanci ne snose nekakvu puritansku do imbecilizma pojednostavljeno shvaćenu odgovornost za svoju istorijsku priču. Barem, u slučaju Balkanaca zbog toga što stoljećima žive na razmeđu velikih imperija, čije su zapadno i/ili istočno “predziđe” i prema tome uvijek odjek velikih svjetskih procesa. Ne može se bilo kojem narodu ili skupini naroda učitavati “retardiranost”, zbog toga što su, kako u feudalizmu, pa tako i kapitalizmu (kojeg, navodno, nisu iskusili, baš kao da postoji samo jedna vrsta kapitalizma, ili nekakvi “pravi” i “krivi” kapitalizmi) oduvijek predstavljali tuđe grančare (čuvare Ugarske, Osmanskog carstva, Habzburške monarhije, Rusije, Varšavskog i NATO pakta) iz vječno, u svakom smislu eksploatisanih provincicija - uključujući eksploataciju najboljeg resursa - pameti. Nedovoljno razvijene periferne ekonomije, uvijek pod pritiskom onih koji su imali tu istorijsku "olakotnu okolnost" da pokoravaju, a ne budu pokoravani.
Rudolph Archibald Reiss, švicarski forenzičar i publicista, nesklon kolonijalnoj oholosti, ali ni idealizaciji stanovnika Balkana kao “plemenitih divljaka” u svojoj poznatoj knjižici upućenoj Srbima, a prema tome i “Balkancima”, dobro zapazio: “Najprije, pod turskom vlašću vam je i najžešći rad malo koristio. Od njega se bogatio samo vaš ugnjetač. Tokom vekova navikli ste da radite samo onoliko koliko je neophodno.” Reiss je donekle zaboravio primijetiti koliko je čuvanje različitih imperja i specijalizirano vojevanje težak posao, ali je njegovo pisanje uveliko različito od 18-vijekovnog njemačkog putopisca Fridricha Wilhelma von Taubea, koji je o “Balkancima”, ili kako ih je nazivao “Ilirima”, iz ranorasističke vizure, imao reći slično što i naš anonimni komentar na blogu, kojeg tako oduševljeno prenose portali, začinjeni autorasističkim opaskama.
Pročitajmo sad taj pasus koji će poslužiti i kao zgodan predložak posmatranju “Balkanaca” kao niže rase koja, poput afrikanaca, ne služi ničemu drugom osim da bude tlačena:
“Glavni su im poroci tromost i lenjost, čemu će svakako doprinositi i podneblje; sklonost razbojništvu i pljački, neobuzdani nagon za žestoka pića, sa svim porocima koji nastaju odatle, kao što su mnogoženstvo, razvratnost i povreda bračne vernosti sa obe strane, neviđen nehat za budućnost, preziranje umjetnosti i nauke itd… dalje potpuno ohlađena ljubav prema bližnjem, osveoljubivost koja često traje godinama, nevjerovatno nepoznavanje osnovnih načela religije sa svim svojim lošim posljedicama, to jest sujevjerje, sklonost vračanju, zanemarivanje osnovnih dužnosti itd,. kao i lukavost spletkarenje, varanje u trgovini, veoma sebičan način mišljenja, koji je kao nebo od zemlje dalek plemenitim osećanjima i velikodušnosti, istinskim obilježjima velikog duha…”
Daleko od toga da je takva “navika” tobožnjeg zabušavanja, a zapravo posvemašnje izgubljenosti na periferiji stvarnosti, bezopasna u svijetu neprestanog nadmetanja za konkurentnost u kojoj je provincija vijekovima specijalizirana da daje topovsko meso za imperijalne centre u startu hendikepirana. Posebno kada su ih tako “retardirane” iste te imperije, svaki put kad bi uzrokovale razaranja svjetskih razmjera i/ili još gore kad bi “retardirani” odlučili da malo podignu kičmu, gazile tenkovma, istrebljivale i ubijale. Ako su samo Balkanci “retardirani” u svojoj ubjeđenosti da su bolji od drugih (izvinite za tu, tako univerzalnu, ljudsku karakteristiku svojstvenu i međusobnom nadmetanju sela, kako u Zanzibaru, tako i Baden Wurtembergu), šta su tek oni koji su u svojoj “retardiranosti” izazvali i izazivaju masovne klanice širom svijeta?
I ne zavaravajmo se. Da je Balkan, igrom slučaja bio imperijalni centar, a zemlje centralne Evrope njegove dugovjekovne provincije, sasvim je sigurno da bi bilansa istorijskg klanja bila više, ili manje ista. Ne zbog toga što je neko bolji ili gori, već zbog toga što je eksploatatorska imperijalna eonomija, bez obzira bila ona robovlasničko-kapitalistička, feudalna, merkantilistička, kapitalistička, pa i staljinistička uvijek podrazumjeva borbu velikih centara za premoć nad teriotrijama, resursima i tržištima i one koji su kolateralna šteta tih procesa. Nažalost, balkanski narodi su, sa rijetkim pauzama, u svojoj istoriji bili samo ovo drugo. I zbog toga ne bi trebali trpjeti, a ponajmanje odobravati mudroserine o svojoj retardiranosti, ludosti i neupućenosti u “pravi kapitalizam” i još nekakve "prave vrijednosti", ma šta da takve glupave sintagme predstavljale. Tek u tom kontekstu ona rečenica "Nisu svi Balkanci retardirani, ali...", počinje zvučati kao ono Himmlerovo jadikovanje nad činjenicom da svaki Nijemac ima po jednog "dobrog Jevreja".
IZVORNI TEKST: