Kurtćehajić za Novi.ba: Naziv Srpska se može ukinuti na sudu u Strazburu!

Povodom medijskih natpisa da profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, doktor pravnih nauka Suad Kurtćehajić pokreće međunarodno pravni proces za ukidanje Republike Srpske, obavili smo intervju sa profesorom Kurtćehajićem i saznali da li su te informacije tačne. 

Nedavno ste učestvovali na jednoj javnoj raspravi na temu „Kako ukinuti Republiku Srpsku“, nakon toga su mediji prenijeli da pokrećete međunarodno pravni proces za ukidanje Republike Srpske. Koliko istine ima u tome?

Nije to prvi put da ja govorim o tome, ja sam i ranije govorio u više navrata da se jednostavno može djelovati na više razina kad je u pitanju RS. Odnosno, prva razina, najniža, jeste da se izbaci naziv Srpska i to se može uraditi tako što bi se dvije osobe koje nisu pripadnici srpske nacionalnosti, a koje žive u manjem entitetu, znači jedan Bošnjak i jedan Hrvat, uputile tužbu pred sudom u Strazburu. Trebali bi iznijeti da oni ne mogu biti ravnopravni iz razloga što se taj entitet zove Srpska, a prema Ustavu BiH konstitutivni narodi su Srbi, Bošnjaci i Hrvati i to je preneseno i na entitetske Ustave. E, sada ne možete u Ustavu RS-a imati da su konstitutivni Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a imati naziv RS, to je nespojivo sa Evropskom Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
To je isti osnov po kojem su sličnu stvar uradili Sejdić i Finci, znate da su oni dobili presudu, i iako ona još uvijek nije izrealizirana, jednom će se morati realizirati. Važno je presudu imati.
Ja sam isto govorio kada je i slučaj Sutorine bio u pitanju, da nam je važno da dobijemo presudu, Crna Gora može odugovlačiti sa primjenom, ali ne može u nedogled. Zato sam insistirao da se to pitanje riješi.

Jeste li vi pokrenuli ovaj proces ukidanja naziva Srpske, ili je to bila samo ideja?

Nisam pokrenuo proces, nego sam samo predložio ideju koju političari nisu preuzeli, iako su je znali. Rahmetli Tihić je dolazio kod nas na Fakultet političkih nauka i tada sam mu postavio pitanje zašto nisu pokrenuli proces za ukidanje naziva Srpska, na šta mi je odgovorio „da su se plašili da ne izgube na sudu i onda bi u tom slučaju ojačali Dodika i RS“, mada mi je to bio neobičan razlog, baš zato jer je pravnik po vokaciji.

Mi moramo da se borimo i da iskoristimo sve pravne mogućnosti, jer pogledajte, ko je mogao pretpostaviti da Sejdić i Finci mogu promijeniti nešto što je zacrtano u Ustavu BiH, a to je da članovi predsjedništva mogu biti samo Bošnjak, Srbin i Hrvat. Presudu su dobili jer je sud sudio po pravilima međunarodnog prava. 

Da li je uopće u interesu Bošnjačkim političarima da se ukine taj naziv Srpska i postoji li ikakva inicijativa kod njih?

Meni nije jasno, ako kod nekih naših političara postoji mišljenje da će se Bosna podijeliti, a to je tragično i nije državotvorno gledanje, to je da upropaste sve ono što su nam preci kroz stotine godina  ostavili  u naslijeđe, onda je logično da ih ovo pitanje puno ne zanima, jer meni je Sutorina bila neobična stvar, pogotovo jer je imala ozbiljnu šansu na sudu da povratimo taj teritorij.

U našim političkim strukturama postoje ljudi koji ne vide pocijepanu  Bosnu, nego žele da grade Bosnu kao državu za sva vremena i takvi bi morali biti na pozicijama da se iskoriste svi pravni mehanizmi.

Mi moramo početi da se pravno ponašamo, a ne da se ponašamo politički. U pravu recimo imate situaciju da je Dejtonski sporazum  mirovni ugovor i podliježe pravilima Bečke konvencije, a član 53 ove konvencije kaže da su svi ugovori koji su nastali na osnovu povrede ius cogens norme koja uključuju zabranu genocida ništavi.

Mi smo imali situaciju da je 1995. godine učinjen genocid u Srebrenici, imali smo Dejton potpisan 14.12.1995., i imamo presudu da je počinjen genocid od 2007. godine.

Presuda je na bazi događaja koji se desio prije potpisivanja ugovora, nakon presude da su vojska, policija i institucije RS učinile genocid u Srebrenici, praktično mi imamo osnov da tražimo poništenje tog međunarodnog ugovora. 

Nažalost, ja moram da kažem da mi nemamo ljudi u vrhu države  koji bi se uhvatili u koštac sa ovim problemima. Nama fali neko poput Ataturka, jer da Turska nije imala Ataturka danas bi u Italiju išli u Antaliju i danas bi imala petinu današnje teritorije. Iako je Ataturk imao strahovite probleme uspio je, a mi nismo u stanju elementarne stvari da uradimo. Naši političari toliko vremena i energije potroše samo oko raspodjele pozicija, oko međustranačkih sukoba, unutarstanačkih sukoba i slično.