OSVRT NA DRUGI DAN SFF-A/Reditelj Senad Alihodžić o svom prvijencu: Film govori o ljepoti djetinjstva i bezbrižnosti
Jučer je u sklopu projekcija kratkih filmova u kategoriji Shorts 1 u Art Kinu Kriterion prikazano sedam kratkih filmova među kojima je publika svojim reakcijama izdvojila filmove „Nevidljivi“ Srđana Vuletića, „Aždaju“ Ivana Ramadana, „Igru“ Senada Alihodžića i „Ludwig von Sarajevo“ Edina Krehića.
Kratki film „ Igra“ je debitanski, film prvijenac glumca Senada Alihodžića i predstavlja jedno nostalgično putovanje kroz vrijeme u kojem je interaktivna igra bila imperativ odrastanja i socijalizacije djece njegove generacije sa paralelom manje-više asocijalnih elektronskih igrica na kojima odrastaju nove generacije. Film predstavlja predivno evociranje uspomena na neko lijepo vrijeme kada su djeca ulicama i parkovima Sarajeva igrala razne igre i „ furke“ ( poput klikera-roše, preskalali „gumu“ – ema esesa, igrali lopte, skupljali salvete, igrali aberečke abertude, ćize blize i drugih poznatih igara generacija 80-tih slengovskih naziva razumljivih navedenim generacijama).
Razgovarali smo sa rediteljem filma „ Igre“ , Senadom Alihodžićem o inspiraciji i motivaciji za ovaj film te porukama koje nosi.
„Ovo je moj prvijenac, ja sam inače glumac. Dugo mi se ova ideja motala u glavi, ideja da pričam o tim igrama i o tom nekom zaboravljenom vremenu. Sve je to nekako stajalo jer sam razmišljao kako da to upakujem jer ako se odlučim da nešto snimam, kao glumac, to mora da bude dobro i zaista nešto u što vjerujem 100 %. I onda sam pročitao članak o igrama tog vremena u Oslobođenju, bilo je opisano deset ili dvadeset igara i dok sam čitao članak u meni su se probudile emocije i to je bilo to. Znači razmišljao sam i prije da snimim priču o ovim igrama, ali je članak značio konačnu odluku i odvažnost. „ - počinje Senad opis ideje filma.
„Ja sam svojevremeno bio ovisnik o video igricama, danas nemam taj luksuz da im posvetim toliko vremena, ali htio sam ovom pričom povezati dva vremena igara, nekad i sad, generacija tada i sada. Današnje generacije igraju igrice koje mi nismo igrali i to je uredu ali htio sam poslati poruku a da ona ne bude stroga. Nisu negativne ni elektronske igrice samo je stvar toga koliko ćete nečemu dati vremena i da li sjedite za kompjuterom 10 sati ili i da li to utiče na Vašu socijalizaciju ili socijalizaciju Vašeg djeteta. Htio sam napraviti presjek igara tokom vremena s tim da se u filmu posvetim više igrama koje su igrale prijašnje generacije nego ove nove.„
Film je namijenjen svima jer govori o ljepoti djetinjstva i bezbrižnosti: „Ovim filmom želim da vratim ljude u neko ljepše doba, da djelujem nostalgično. Da ih vratim u vrijeme kad smo bili samo djeca, kad se samo igramo i ne razmišljamo o posljedicama,bezbrižni šta će kasnije biti jer djeca se bave trenutkom, uživaju u trenutku. Da se vrate ali isto tako da shvate da ne mogu pustiti dijete da 10 sati provede za računarom, da trebaju djeci posvetiti vremena, da se igraju sa djecom i da puste dijete da se igra sa drugom djecom. „ – pojašnjava.
„Upravo uloga koju je sjajno odglumio Izudin Bajrović, dao je kvalitet ovom svemu.„
Osvrćući se na odrastanje danas, umanjenu socijalizaciju osamljivanjem i igranjem elektronskih igrica Senad dodaje: „Meni je tehnologija važna, ona unapređuje kvalitet života, posebno medicine na primjer, ali ono što kod nas jeste problem i to će sigurno biti tema mog drugog filma je obrazovanje. Obrazovanje mora odigrati ključnu ulogu u spoju sa tehnologijom kojom danas raspolažemo i s kojom živimo jer mnogi roditelji danas nemaju toliko vreman da se posvete djeci. To nije opravdanje ali razumijem ljude koji zbog teškog posla nemaju vremena i fizički ne mogu stići posvetiti se djeci . Nije sve tako crno – bijelo.„
„Mislim da je obrazovanje ključno jer su nam djeca po 7 - 8 sati u školi ili 5 - 6 kada su u nižim razredima. Propustili smo već ovih 20, 30 godina šansu da imamo adekvatno obrazovanje za našu djecu i to se mora mijenjati.„ – zaključuje Senad na kraju razgovora.
(Novi.ba)