SMRTONOSNA IGRICA ILI LAŽNA PRIČA? Tarik Smailbegović za Novi.ba: Nemamo informaciju da igrica "Plavi kit" uopšte postoji!
O misterioznoj igrici "blue whale" ili "plavi kit" koja je započeta u Rusiji ovih dana pisali su svi domaći i regionalni mediji.
Igrica je navodno stigla i u našu zemlju.
Međutim, mnogi psiholozi mišljenja su kako ova igrica ne postoji i da se zapravo radi o bezrazložnom poticanju panike.
Prvi slučaj ove smrtonosne igrice prijavljen je prije nekoliko dana u Sarajevu, a novi slučaj zabilježen je jučer i na području Tuzle, rečeno je iz Ministarstva za unutrašnje poslove Tuzlanskog kantona.
No, oglasili su se i roditelji dječaka koji je navodno igrao ovu igricu, te demantirali objavljene informacije.
U pismu koje su poslali jednom sarajevskom mediju roditelji su naglasili kako podatak da je dječak isjekao ruku nije tačan.
"Naše dijete je vrlo osjećajno i mirno. Povučeno i pravilno odgojeno. Nikada nije igrao igricu 'Plavi kit' jer se na njegovom računaru, laptopu i telefonu ne mogu naći takvi podaci. Čak i inspektori koji su izlazili na mjesto događaja nisu mogli naći takve tragove. Informacija da je igrao igricu 'plavi kit' nije tačna." - stoji u pismu ogorčenih roditelja.
Kako bismo pokušali rasvijetliti situaciju oko ove misteriozne igrice kontaktirali smo šefa Odjeljenja za razvojno- istraživačke poslove i socijalne inovacije u Kantonalnoj javnoj ustanovi "Porodično savjetovalište".
Novi.ba: U domaćim i regionalnim medijima proširila se priča o igrici „Plavi kit“. Da li ova igrica zaista postoji i koliko je stvarna opasnost?
Tarik Smailbegović: Kao javna Ustanova koja kontinuirano sarađuju sa osnovnim i srednjim školama tj. nastavnicima, roditeljima i učenicima, nismo dobili saznanje da postoje slučajevi vezani za učešće u ovoj igri, a samim tim ni igrica.
Novi.ba. Zašto su baš mladi meta?
Tarik Smailbegović: Roditelji često griješe dozvoljavajući djeci da slobodno vrijeme provode na internetu vjerujući da su tako sigurni jer su u kući. Na taj način zaboravljaju stvarne opasnosti koje internet sa sobom nosi kao što su : izlaganje pornografskim i nasilnim sadržajima, zlopotreba ličnih podataka, komunikacija sa nepoznatim osobama, izloženost uznemiravajućim ili nepristojnim porukama, ovisnost kao i socijalna izolacija zbog intenzivnog korištenja interneta i računara.
Novi.ba: Šta roditelji, škola i mediji mogu i trebaju uraditi?
Tarik Smailbegović: Kvalitetna komunikacija sa djecom i pravila o sadržajima koji se pretražuju na internetu može pomoći roditeljima da spriječe razvoj ovisnosti o internetu.
Uloga škole je da kroz kroz svoj rad promoviše pozitivno korištenje interneta, kao i da upozorava na moguće opasnosti.
Veoma je važno da mediji kroz svoje sadržaje ne potiču radoznalost djece o opasnim i neprilgođenim sadržajima kako ne bi na indirektan način potakli rizična ponašanja na internetu, kao i da ne populariziraju negativne sadržaje šireći paniku, nego da djeluju preventivno plasirajući afirmativne informacije.