“Majorizisana” Željana Zovko
Hapšenje desetorice bivših pripadnika HVO-a iz Bosanske Posavine na čelu s ratnim generalom te vojske Đurom Matuzovićem, a koje je zbog počinjenih zločina nad srpskim civilima po nalogu Tužiteljstva BiH izvela SIPA, očekivano je izazvalo oštre reakcije čelništva ovdašnjeg i HDZ-a susjedne Republike Hrvatske. Novoimenovana vlada Andreja Plenkovića preko svog ambasadora u Sarajevu, Ivana Del Vechija, od nadležnih je institucija zatražila cjelovite informacije o lišavanju slobode osoba koje, uz bosanskohercegovačko, imaju i hrvatsko državljanstvo. Ovaj diplomatski kurcšlus uslijedio je samo nekoliko dana nakon zvanične posjete premijera Plenkovića Bosni i Hercegovini tokom koje se, po dobrom starom običaju, govorilo o dobrosusjedskim odnosima i čvrstoj opredijeljenosti Republike Hrvatske za evropski put naše zemlje, i tako dalje, i tome slično...
Iz političkog Sarajeva, koje personificira Bakir Izetbegović, nema zvaničnih reakcija na prekjučerašnje hapšenje. Ovdašnji su bošnjački zvaničnici, naime, prioritetno zabavljeni spašavanjem u javnosti sve omraženijeg vojnika Fadila N., saniranjem poljuljanih odnosa između koalicionih partnera SDA i SBB-a nakon prištinskog “rafalanja” Fahrudina Radončića na suđenju Naseru Keljmendiju, a da o Durakoviću i Srebrenici, Kaplanu i Stocu, i ne govorimo. Ko bi se onda u takvoj, k’o lastiš napetoj, situaciji još imao vremena baviti tamo nekim HVO oficirima osumnjičenim za najteža krivična djela zbog kojih se, kako vidimo, tresu i Pantovčak, i Markov Trg, ali i središnjica HDZ-a u Mostaru?
Politički očekivano, posljednja hapšenja iskorištena su da se još jednom ofanzivno krene u kuknjavu nad “teškim položajem Hrvata u BiH” koji se, eto, nevini progone baš kao da se radi o pogrešnom parkiranju vojnih kampanjola u gradskoj jezgri Orašja na Savi. Dizati frku a da još uvijek precizno nismo ni informirani o kakvim se krivičnim djelima radi, ne samo da je pogrešno, nego je i zabrinjavajuće opasno. Tim prije što kritike dolaze iz zemlje članice Evropske unije u kojoj bi trebalo da se poštuju red i zakon, u ovom konkretnom slučaju izvjesni zločin i eventualna kazna. Jer pravda bi, tako su nas barem učili, trebalo da bude slijepa. I svakoj civiliziranoj osobi prihvatljiva i poželjna.
Nije ovo prvi put da se zvanični Zagreb direktno miješa u poslove pravosuđa onda kada se na njegovom udaru nađu odgovorni za zločine počinjene tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. Sjećamo se da je još ljetos haški Tribunal odbio zvanični zahtjev Republike Hrvatske o uključivanju u žalbeni postupak protiv hercegovačke šestorke koji su u prvostepenoj presudi iz maja 2013. osuđeni na ukupno 111 godina robije zbog udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem stvaranje etnički čiste Herceg-Bosne. Jasno je da hrvatska vlast ni tada, a ni sada, nije posebno zainteresirana za zatvorske sudbine Prlića i ostalih koliko joj je važno da se iz haške presude izbrišu imena bivšeg hrvatskog predsjednika i ministra obrane, Franje Tuđmana i Gojka Šuška, te njihove uloge u masovnim zločinima.
I dok kukaju nad sudbinom haških i “uznika” na bh. sudovima, podvaljujući njihovu konkretnu krivičnu odgovornost takozvanoj majorizaciji i ugrožavanju hrvatskog naroda, čelnici oba HDZ-a intenzivno se pripremaju da svoju perjanicu Željanu Zovku iz bh. ambasade u Italiji prekomanduju u Evropski parlament. Osim što je primjer da diplomatkinja jedne suverene države promijeni dres i “potpiše” ugovor za drugu neovisnu članicu UN-a, nezabilježen u Evropi, preseljenje ambasadorice-zastupnice Zovko u Strazbur najslikovitije demantira propagandne teorije o takozvanoj sistematskoj zavjeri protiv Hrvata u BiH koji su, valjda, jedini narod na planeti što svoju konstitutivnost ravnopravno i istovremeno ostvaruje u dvije zasebne države. Ako na kraju premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ipak dozvole višestrukoj bh. veleposlanici (Francuska, Španija, Italija) da drevni Rim zamijeni finansijski izdašnijim Strazburom, to će biti samo još jedan konkretan dokaz ispraznosti svih onih velikih riječi o dobrosusjedskim međudržavnim odnosima i iskrenim namjerama. Jer svako miješanje zvaničnog Zagreba u diplomatske i pravosudne poslove Bosne i Hercegovine, predstavlja direktno ugrožavanje njezinog suvereniteta. A nakon petljanja, to znamo iz naše bliske historije, nema kajanja.