Slučaj Salihović: "Balkanski špijun"
Kako smo jučer mogli pročitati, Komisija za odbranu i sigurnost BiH nije usvojila informacije u vezi transkripta presretnutih razgovora koji se odnose na Gorana Salihovića, nekadašnjeg glavnog tužitelja u Tužiteljstvu BiH. Podnosilac izvještaja, preciznije informacije, bila je SIPA koju je zastupao njen prvi čovjek, Perica Stanić. Na nivou informacije, reklo bi se kako je ovo rezime onoga što je Stanić ponudio, a Komisija rekla u vezi „slušanja“ Salihovića. Iz SIPA-e tvrde kako je sve bilo transparentno, zakonski i bez zloupotrebe. Komisija ne misli tako, i sa jedne strane to je jasna poruka Staniću i Draganu Mektiću, ministru sigurnosti BiH o iznesenim stavovima tog parlamentarnog tijela.
Odmah treba reći kako ni ovakav ishod glasanja, baš kao ni da je bilo drugačije suštinski ne mijenja stvari u svemu onome što se događa u slučaju Salihović. Međutim, upravo ova informacija ponovno u prvi plan izbacuje ono u čemu su ovdašnje službe, uvjetno kazano, godinama „najbolje“: prisluškivanje, praćenje, podmetanje i dilanje informacijama pri čemu je spektar i cilj diskreditacije različit. Bez prejudiciranja o tome gdje će nas odvesti priča o nekadašnjem glavnom tužitelju, (prije toga se treba priupitati hoće li nas odvesti igdje), dosadašnja praksa pokazala je kako se mjere provođenja posebnih istražnih radnji, obilato zloupotrebljavaju, doziraju i „spinuju“, a da se u konačnici razlozi koji su navedeni za primjenu jedne ovakve mjere pokazuju kao krajnje neutemeljeni.
Zenički odvjetnik, prof.dr. Almin Dautbegović, jedan je od pravnih stručnjaka koji je do u tančine ogolio zloupotrebe u procesu primjene posebnih istražnih radnji. Što kroz svoju odvjetničku praksu, što kroz naučni rad i angažman, prof.dr. Dautbegović je detektovao brojne anomalije i ciljane propuste.
"Korištenje posebnih istražnih radnji u procesu otkrivanja krivičnih djela i njihovih počinilaca treba da bude dodatno oružje u rukama tužilaštava u borbi protiv organizovanog kriminala. Obzirom da se primjenom posebnih istražnih radnji u koje spada i tzv. prisluškivanje telefonskih razgovora zadire u osnovna prava i slobode koje građanima garantuje Ustav Bosne i Hercegovine ali i Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda građana, zakonodavac je propisao stroge i formalne uslove za njihovu primjenu. Međutim ono što je trebalo biti izuzetak u situaciji kada se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi, postalo je pravilo. Zapravo obrnut red poteza, najprije se osoba prisluškuje a zatim se analiziraju snimljeni razgovori i procjenjuje ima li elementata za krivično gonjenje. Kroz praksu olakog davanja dozvole za prisluškivanje u sudskoj praksi i predmetima na kojima sam radio nastojao sam ukazati sudu na neprincipijelnosti i konačno i nezakonitosti, u čemu nije bilo uspjeha sve do poznate presude Dragojević protiv Hrvatske koja se odrazila i na našu sudsku praksu. Međutim, ovo odražavanje se svelo samo na puku formu- tužioci sada obrazlažu svoje prijedloge i potrebe za izdavanjem Naredbe o prisluškivanju, sudovi i dalje Naredbe donose, s tim da iste detaljno obrazlažu, ali nikada ne odbijaju prijedlog tužilaštva. Sudovi sada obavještavaju osobu koja je prisluškivana nakon isteka mjere, što do sada nisu činili. Međutim, u stvarnosti primjene posebnih istražnih radnji ništa se nije promjenilo. I sve ovo o čemu govorim je još i dobro kada govorimo o zakonitom prisluškivanju za potrebe sudskog postupka. Međutim, faktička mogućnost da se telefoni građana slušaju je veoma široka. Tehnika je uznapredovala do te mjere da se niko neće odreći mogućnosti prisluškivanja građana zarad zaštite ljudskih prava i sloboda. Tu je stvoren veliki prostor za zloupotrebu i manipulaciije", mišljenje je Dautbegovića.
Niko ne dvoji oko toga da su posebne istražne radnje u borbi protiv organizovanog kriminala, korupcije i pratećih oblika prijeko potrebne u smislu njihova raskrinkavanja ili dokazivanja. No, u zemljama poput naše gdje takvi propisi imaju dobru zakonsku osnovu, i uglavnom, katastrofalnu primjenu u praksi, sve zna poprimiti svoje drugo, gore, lice. Nešto od navedenog već se nazire u slučaju Gorana Salihovića, koji, uostalom, savršeno dobro poznaje sistem čiji je sastavni dio i važna karika do jučer i bio.
"Imajući u vidu vašu temu i povod radi kojeg tražite moj komentar, moram vam kazati da upravo tužilaštvo promoviše tu opciju primjene posebnih istražnih radnji i kada treba i kada ne treba. Kada bih imao priliku pitao bih i prošlog i sadašnjeg tužioca šta su oni lično učinili i poduzeli po pitanju zakonite primjene posebnih istražnih radnji", izjavio je Almin Dautbegović za Novi.ba.