Trafico: Kod nas u Španiji to nije tako

Nakon tragične saobraćajne nesreće u Sarajevu iskoristila bih ovu priliku da izrazim saučešće porodicama tragično nastradalih djevojaka. Već duže vrijeme imala sam želju napisati kritički članak o saobraćajnoj (ne) kulturi u Sarajevu i uporediti je sa situacijom u Barseloni. Nažalost novinaraki članci ne uticču puno na ponašanje vozača, ali svejedno moram pokušati. Barcelona je jako veliki grad i sa okolnim naseljima ima preko 4 miliona stanovnika plus veliki broj turista i imigranata koji ne ulaze u ove statistike. Ova cifra je znači desetak puta veća od broja stanovnika Sarajevskog kantona. Veliki broj ljudi direktno je vezan i za veliki broj vozila, a veliki broj vozila sa velikim brojem saobraćajnih nesreća. Do dolaska u Sarajevo zaista sam mislila da je stanje na cestama Barcelone užasno. Ograničenje brzine kroz gradsku, brzu cestu je 80, ali svi voze brže. Zbog velikih gužvi i problema sa parkingom sve je veći broj vozača koji koriste motore i većina nesreća vezana je upravo za njih. U 2015. godini 63% poginulih u saobraćaju su bili motoristi. Ukupan broj smrtnih slučajeva u 2015. godini je bio 27. Nisam mogla naći tačne podatke za Sarajevo, ali podatak za BiH je da na godišenjem nivou bude oko 300 saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodom.
Jednostavno previše, pogotovo ako znamo da broj stanovnika jedva prelazi 3,4 miliona. Tokom prve sedmice boravka u Sarajevu bila sam svjedok saobraćajne nesreće gdje se vozilo na obali zabilo direktno u zgradu Naradnog pozorišta, a kasnije su se oko mene dešavali razni saobraćajni prekršaji na koje nisam navikla. Niko se ne zaustavlja na znak stop, rijetki vozači staju na prelazima za pješake, pravilo desne strane se poštuje samo na velikim raskrsnicama, sirena se koristi stalno, vozači koji upale sva četiri žmigavca misle da mogu parkirati gdje god žele, pojas se rijetko veže, vožnja u kružnom toku je užasna, vožnja poslije par alkoholnih pića je normalna.... Obično nisu ovi prekršaji uzrok nesreća sa smrtnim ishodom, ali jesu direktni uzrok sve više i više bahatog ponašanja koje na kraju daje rezultat prolaska kroz crveno svjetlo 100 na sat. Problem je u društvu koje ne kritikuje i sistemu koji ne kažnjava. Kazna za pojas u Španiji je 100 eura i 6 kaznenih poena, to je ujedno i najmanja kazna koju možete dobiti u saobraćaju, ostale su mnogo veće, a na tv programima se svako veče u udarnim terminima prikazuje edukativni program vezan za saobraćaj i rekonstrukcije nesreća sa snažnim emotivnim porukama. Ne mislim da su Španci puno više odgovorniji vozači, ali ih je sistem natjerao da voze po propisima, nadam se da će i sistem u BiH konačno proraditi i da će tragedija na cestama biti što manje.
Španska riječ za danas saobraćaj = tráfico.