Feđa Isović: Jedna trula jabuka kvari cijelu gajbu jabuka

Dogovorim se sa Šveđankama da se nađemo kod mosta na ulici Azize Šaćirbegović. Tako i bi, a one pitaju: “Ko je bila ta Aziza Šaćirbegović pa je dobila ovako široku ulicu s četiri trake?”

“To vam je bila jedna izuzetna hanuma, a kažu i da je pravila odličnu pitu.”

Ne znam ja baš puno o hanumi Šaćirbegović, ali eto nekad davno na teveu naletih na Senada Hadžifejzovića kako u nekom intervjuu priupita Azizina vrlog sina, Muhameda Šaćirbeja, čime je njegova majka zaslužila ulicu u Sarajevu. Vrli sin tad, pak, hitri odgovor dade: “Znate, moja mama je bila jedna izuzetna gospođa, prava hanuma i uvijek je klanjala svih pet namaza.” Hm, čudim se da joj nisu dali bar Titovu i to od poteza Vječna vatra – pa sve do Ilidže. U onaj dio oko Azizina kulinarska umijeća i pite koju je sukala nisam siguran, ali legenda kaže da nema takva bureka kakav je ona nosila u zatvor uhapšenim Mladomuslimanima. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog te pite, eto razloga da se njena ulica produži i kroz Ilidžu pa bar tamo neđe do Hadžića.

Šestog aprila 1945. godine partizani oslobađaju Sarajevo. Međutim, malo ko zna, a istorijski fakti tako kažu, da je u grad prva ušla Šesnaesta muslimanska udarna brigada Narodnooslobodilačkog pokreta. Bilo je to dan prije šestog aprila. Preko Vratnika i Kovača, kroz Vratničku kapiju, jedinice brigade su prošle oko 17,30 sati petog aprila. Tada likvidiraju njemački otpor u Vijećnici i podižu na njoj jugoslovensku zastavu, što je simbolično označilo oslobođenje Sarajeva. Bio je to herojski čin boraca prekaljenih u borbama protiv Nijemaca, a naročito ustaša, širom Bosne i Hercegovine.

E, koliko ulica u Sarajevu nosi imena pripadnika te Šesnaeste muslimanske udarne brigade, koji su prolijevajući svoju krv prvi ušli u grad? Koliko ja znam, a znam – nijedna. Koliko pripadnika Mladih muslimana u Sarajevu ima ulicu? Koliko ja znam, a znam – svi. I ne samo oni, nego evo i njihove žene koju su klanjale svih pet namaza i motale nezaboravne zvrkove bureka.

Pripadnici Šesnaeste muslimanske udarne brigade su oslobodili Sarajevo od fašista. Šta su za Sarajevo uradili pripadnici Mladomuslimanskog pokreta? Koliko ja znam, a znam – ništa. I jedni i drugi muslimani, a samo su ovi koji ništa nisu uradili za taj grad zaslužili ulice.

Srećom, na sve ovo se može gledati i drugačije. Mladomuslimani su, pretpostavka kaže, listom radili i za UDBA-u. Jer kako drugačije objasniti da ih je većina izbjegla Goli otok, a mahom su nakon zatvora postajali direktori? Dakle, stvari i nisu tako loše. Ulice Sarajeva se ipak zovu po ljudima koji su radili za jugoslovenski režim.

Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo neki dan iznesen je prijedlog da jedna od osnovnih škola dobije ime po mom Trebinjcu, Mustafi Busuladžiću. Ko je bio taj Mustafa Busuladžić? Intelektualac, mislilac, bošnjačka gromada i mučenik koga bez pravednog suđenja strijeljaše partizani po završetku Drugog svjetskog rata. No, i pored te činjenice o njegovoj mučeničkoj i nepravednoj smrti, moram reći, Mustafa Busuladžić je bio običan seronja. Neko ko je otvoreno i javno iznosio oduševljenje što su Jevreji protjerani iz Sarajeva za mene ne može biti ni mislilac, ni intelektualac, ni gromada, može biti samo običan seronja. Izvinjavam se, ali za takve likove ja jednostavno ne znam manje vulgarnu konstataciju. Običaj je, kada se po nekoj istorijskoj ličnosti da ime školi, da se u toj školi postavi i tabla s ispisanom mišlju koja opisuje tu ličnost i koju ta ličnost za života izgovori. Evo prijedloga za sarajevsku školu Mustafa Busuladžić, neka u njenom hodniku bude obješena tabla s ovom njegovom umotvorinom: “Kod nas su se ljudi borili protiv Židova i njihovih špekulacija, protiv njihovih prevara i izrabljivanja. Njih je nestalo iz čaršije, ali je u čaršiji ostao židovski duh špekulacije, podvaljivanja, nabijanja cijena, sakrivanja i gomilanja robe, krijumčarenja i lihvarenja u tolikoj mjeri da pokvarenost stanovitih trgovaca, bez obzira na vjeru, zasjenjuje rad nestalih Židova.” Aferim, Mustafa Busuladžiću! Aferim, kantonalni poslanici koji podržavate prijedlog da odgajamo naraštaje u školama koje će nositi imena fašista.

Ovogodišnji izborni kandidat, Bahrudin Bato Hadžiefendić, na svojoj se fb stranici hvalio da je “unuk legendarnog Muhamedage Hadžiefendića”. Ovaj “legendarni” Muhamedaga Hadžiefendić bio je na strani nacista, a i sam je bio član SS jedinica. Dakle, uskoro možemo očekivati da bošnjačka elita nekoj školi dodijeli ime i ovog istorijski dokazanog kretena.

“A zar nije Radovan Karadžić osuđen za ratne zločine?”, pitaju Ingrid i Brigita.

“Jeste”, rekoh.

“Pa kako onda Studentski dom u Palama nosi njegovo ime?”

“Daj Šveđanke, odjebite više!” rekoh u očaju.