Glogov Stolac
Centralna izborna komisija BiH još uvijek ne zna šta da radi s izborima u Stocu. Istovremeno, međunacionalne tenzije u ovom hercegovačkom gradu dovedene su do tačke ključanja i prava je sreća da nema novih incidenata i sukoba. U Stocu nije lako biti ni Bošnjak, a ni Hrvat. Zadojenost mržnjom koja traje više od dva desetljeća ubija svaku nadu da će tamo jednom ipak biti bolje. A Stolac je zbilja prelijep gradić, mjesto zamišljeno da bude tačka spajanja i naša slika skladnih odnosa u ogledalu. Baš kao i Mostar. Međutim, znamo to, politike SDA i HDZ-a oba su ova hercegovačka bisera pretvorila u gradove slučajeve.
Kada lideri vladajućih stranaka na televiziji javno govore o saradnji i međusobnom uvažavanju, meni su pred očima samo stećci iz Radimlje i Stari most, Bregava i Neretva kako teku... Nažalost, ovi bosanskohercegovački simboli imaju tu nesreću da stoje i postoje u nepopravljivo podijeljenom društvu, društvu koje zagađuju i truju likovi za koje rat nikada nije završen. Stećci i Stari most postali su taoci političke mržnje, a rijeke tu mržnju dijele na svoje dvije obale. Tako je i mostarskim i stolačkim ljudima.
Nakon što je Salmir Kaplan, taj tragični simbol onog najgoreg i najprimitivnijeg u SDA, u stilu pripitog seoskog nasilnika polupao biračko mjesto i nalupao člana općinske izborne komisije 2. oktobra ove godine, bilo je jasno da od glasanja u Stocu nema ništa. Jedino ispravno što je CIK BiH tada mogao uraditi jeste da poništi izbore. Nakon toga počele su stizati reakcije i saopštenja, osude i podrška. Podijeljene i različite kao one obale Bregave i Neretve, “na dvije pole svet što seče”, rekao bi zloslutno i tačno Panonski mornar.
Koalicioni partneri iz SDA i HDZ-a, složna braća iz medijskih izvještaja što se uz pomoć rigidnog nacionalizma lakta za očuvanje privilegija koju svaka vlast sa sobom nosi, nisu ni pokušali sanirati krizu nastalu nakon bokserskog nastupa bivšeg federalnog kulturnog ministra, Salmira Klička. Naprotiv! Dragan Čović i Bakir Izetbegović nastavili su dalje zakuhavati. U međuvremenu su u Kaplanov ugao u ringu bez ikakvog razumnog razloga (osim ako svjesno ne žele dodatno “bošnjakizirati” Partiju) uskočili i čelnici SDP-a, a u HDZ su utrčale hrvatske desničarske ikone na čelu sa šizoidnim ministrom Mirom Kovačem.
I tako smo se ponovo podijelili do balčaka. I niko od tih podjela nikakve koristi imati neće. Osim, naravno, vladajućih nacionalista kojim raja služi tek kao glasačka mašinerija za osiguravanje novih mandata i funkcionerskih pozicija. Jer, šta je Stolac bez mržnje i aparthejda? Bio bi to samo lijepi hercegovački gradić gdje bi poneko možda i živio sretno. Ali toga smo se već nagledali u onoj mrskoj “državi-tamnici naroda” koju smo u udruženom zločinačkom poduhvatu srušili i razorili. Samo zato da u Stocu i raznim drugim stocima-palcima nikad više ne bi vladalo bratstvo i jedinstvo...